Biskup Štironja se u propovijedi obratio domaćima i gostima, svim hodočasnicima govoreći: “Promatrajući mnoštvo vjernika koji danas pristižu u svetišta i crkve sv. Antuna, zasigurno se mnogi pitaju: što se to tamo događa? Zašto mnoštvo ljudi ide, ne samo vjernika katolika nego i drugih konfesija i vjera, zašto se okupljaju oko lika sv. Antuna? Što je to sv. Antuna učinilo tako poznatim i velikim svecem? Što ga je približilo povorkama generacija; tako davno rođen, a tako blizak i mladima i starima kao da pripadaju istoj generaciji?“

Potom dajući odgovor na mnoštva pitanja propovjednik je rekao: „Rođen je u vrlo uglednoj portugalskoj obitelji u Lisabonu. Okružen bogatstvom svojih roditelja, kao pametan i nadaren mladić mogao je birati karijeru i nizati uspjehe, mogao je uživati u društvenom ugledu koji su imali njegovi roditelji. No Bog je za mladog Fernanda imao drugačiji plan. Kada je susreo svjedočanstvo prvih franjevačkih mučenika koji su položili život za Isusa, na plodno tlo njegova srca palo je zrno vjere koje je proklijalo, izraslo i sve promijenilo. Shvatio je da postoje vrijednosti zbog kojih se isplati sve ovozemaljsko ostaviti, za što se isplati živjeti i umrijeti. Shvatio je da se sreća ne nalazi u posjedovanju, nego u pripadanju Bogu. Sve je poput sv. Franje ostavio i krenuo putem Kristova evanđelja.“

„Svijet i društvo u kojemu živimo, kako onda tako i danas govori posve suprotno: vrijediš onoliko koliko imaš, koliko zarađuješ, koliko si uspješan ili koliko si prisutan i primijećen, danas je to prisutnost na društvenim mrežama. Mnogi troše godine života pokušavajući steći ono što će ih usrećiti, a kada to konačno postignu, otkrivaju da im je srce i dalje prazno, pa i sve praznije. Iskustvo vjere i mudrost sv. Antuna izgrađena na temeljima vjere u Boga, na temeljima Božje riječi, podsjeća nas i govori da čovjek nije stvoren za prolazna dobra. Samo zemaljski uspjeh i dostignuće nije i ne može biti smisao i cilj čovjekova života“, rekao je biskup Štironja.

Biskup je naglasio bit vjere i proučavanja i podučavanja teologije: „Nekom prigodom sv. Franjo Asiški piše Antunu da može poučavati braću teologiji, ali pod uvjetom da se u učenju ne ugasi duh molitve i pobožnosti. Ovo je posebna poruka nama koji se bavimo teološkim znanostima. Akademska postignuća i uspjesi ne smiju ugasiti duh molitve i pobožnosti koji čovjeka čine poniznim i u njemu hrane duh strahopoštovanja pred otajstvom Boga i čovjeka. Ovo je divno izrekao sv. Pavao, poručio svojim Korinćanima i svima nama: ‘znanje nadima, a ljubav izgrađuje. Ako tko misli da što zna, još ne zna kako bi trebao znati’“.

Biskup je u nastavku propovijedi rekao: „Iznimna inteligencija nije služila sv. Antunu da impresionira druge ljude. Njegov govornički talent nije bio sredstvo osobne promocije. Sve što je primio od Boga stavio je u službu naviještanja Evanđelja. Zato je postao jedan od najvećih propovjednika u povijesti Crkve. Govorio je jednostavno, jasno i uvjerljivo. Slušatelje nije osvajala samo njegova riječ nego ponajprije njegova svetost. Ljudi su osjećali da govori ono što živi. Ovo je važna poruka nama ljudima dvadeset prvoga stoljeća koje je obilježeno mnoštvom riječi i brzih informacija. Nikada nije bilo više govora, komentara, rasprava i poruka. No, sve je manje vjerodostojnih svjedoka. Svijet ne treba savršene ljude nego autentične svjedoke. Zato je život sv. Antun i danas tako privlačan. Njegove riječi nisu bile odvojene od njegova života. Svako vrijeme pa i naše, potrebno je takvih ljudi.“

„Sv. Antun je bio čovjek Evanđelja. Čovjek vjere i Božje ljubavi i milosrđa. Njegova učenost bila je prožeta poniznošću. Njegovo znanje nije ga uzvisivalo iznad drugih, nego ga je činilo bližim siromasima, malenima i potrebitima. Možda je upravo to najvažnija poruka današnjega blagdana. Nije dovoljno imati znanje; potrebna je mudrost. Nije dovoljno poznavati istinu; potrebno ju je živjeti; nije dovoljno vjerovati, potrebno je vjeru svjedočiti i drugima dijeliti. ‘Vjera se snaži dok se daje’“, rekao je biskup Štironja.

„Mnogi se utječu sv. Antunu kad izgube neke stvari. Danas ga molimo da ne izgubimo ljudske i kršćanske osobine i vrijednosti, osobito smisao i nadu za vječnost. Da ne izgubimo strpljivost i blagost, poniznost i jednostavnost, ljubav prema Bogu i bližnjemu. Neka nam sv. Antun pomogne pronaći ono što se često gubi u užurbanosti života: živu vjeru, ljubav prema Božjoj riječi i svetim sakramentima, osobito presvetoj Euharistiji, svetoj ispovijedi, bolesničkom pomazanju, svetoj ženidbi; da ne izgubimo srce koje pripada Kristu“, rekao je na kraju propovijedi biskup Štironja.