Na početku homilije, biskup Štironja je pozdravljajući prisutne vjernike, poseban pozdrav uputio bolesnima, nemoćnima, svima koji ne mogu nazočiti na misi, pa stoga slušaju prijenos mise putem radijskih postaja.  Zahvalio je ujedno svima koji djeluju u medijima za njihov rad i nastojanje da Riječ Božja dopre do svakoga srca.

Govoreći o Uskrsu, biskup je podsjetio kako se ta svetkovina naziva majkom svim svetkovina, jer „uskrsnuće Kristovo označilo je sveopću pobjedu Boga koji je ljubav. Uskrsno bdijenje i zora uskrsnog dana označili su konačnu pobjedu Božje dobrote, ljubavi i milosrđa. Sve ono zlo koje se događalo nakon Isusove posljednje večere s učenicima: montirani nepravedni proces koji je završio raspećem na Kalvariji, i Učiteljevoj smrti na križu, dobio je svoj konačni epilog na praznom grobu i anđelovoj vijesti ‘nije ovdje, uskrsnu kako reče’“. U tom kontekstu, biskup je naglasuo na iskustvo Marije Magdalene koja kaže „uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše“, jer „ne možemo ne zapaziti, da ona ne kaže da je uzeto tijelo Gospodinovo, nego kaže da su uzeli Gospodina. Ona istinski potajno vjeruje ono što je Isus govorio o svojoj smrti i uskrsnuću. No, kao i učenici pod dojmom je strašnih događaja na dan Pashe, a osobito onoga što se dogodilo u Jeruzalemu“. Posvijestio je, kako smo i mi, današnji Kristovi vjernici, pod tim smo istim dojmom i ne možemo ne razmišljati o događajima na koje nas podsjeća Vazmeno trodnevlje.

Ističući Veliki četvrtak koji u središte vjerničke pozornosti stavlja Isusa koji se dariva u euharistiji, biskup je naglasio kako Isus dariva i one koji će nas svakodnevno hraniti euharistijom. Uspostavlja sveti red, đakonata, svećeništva i biksupstva. Naglasio je kako je Isus želio pashalnu večeru proslaviti sa svojim učenicima, ali je sve zasjenila Judina izdaja, a njegova je najveća tragedija bila što je okrenuo glavu Učiteljevoj ljubavi i milosrđu, zatvorio se u sebe i nije dozvolio da mu se pomogne. Prezreo je Onoga koji ga je izabrao, dao mu povjerenje i šansu, učio i odgajao. U tom vidu je biskup Štironja posvijestio kako bi i „u našim zemaljskim lutanjima, pa i izdajama, najveća tragedija bila da zaboravimo da postoji netko tko sve prašta i to radikalno prašta. Prašta tako da to bez traga trajno poništi. Tako isto ljubi, liječi, ozdravlja, i na kraju daruje besmrtnost i vječnost. Uvijek radikalno, potpuno“. Naglasio je i kako Kristova Crkva živi od euharistije te upozorio kako se možda i životu Kristovih vjernika najviše propusta čini upravo prema euharistiji, tj. propustiti bez posebnog valjanog razloga nedjeljnu misu i ponuđenu gozbu s Isusom, jer, „na gozbu se rado ide i odaziva. Ako nas Krist zove, kako to onda odbiti?“ upitao je biskup Štironja.

I u toj prigodi se biskup posebno obratio mladima. „Dragi mladi, posebno bi želio ohrabriti vas da na moru života tražeći svoj put sreće ne zaboravite ponudu Isusa Uskrsloga. Ne bojte mu se približiti, i izbližega ga slijediti. Njegovo srce je puno nježnosti i ljubavi za svakoga čovjeka, njegovo srce kuca samo radi čovjeka i za čovjekovu sreću. Možda ćete reći da je prezahtjevan. Istina. Slažem se, ali radikalna ljubav je potpuna. Ono što je skuplje, složit ćete se, da je i kvalitetnije, a to je onda i izazovnije.“

Vraćajući misao na ono što je prethodilo uskrsnuću, biskup se osvrnuo na Veliki petak, na dramu Kalvarije. „Teško je zamisliti potpuni mrak u podne. Imamo iskustvo razornih potresa. Upravo tama od koje svi bježimo i potres kojeg se bojimo, pratili su završetak Isusovog zemaljskog života, posljednje trenutke, one kada je molio ‘Oče oprosti im, jer ne znaju što čine’. U tom potresu, u toj tami bila je velika radost, veliko iznenađenje i znak pobjede. Ta bi molitva trebala odjeknuti u srcu svakoga čovjeka, jer svi smo potrebni praštanja osobito u trenucima kada ni sami ne znamo što činimo i zašto nešto činimo, osobito kada činimo ono što nije dobro“, rekao je biskup.

Pojašnjavajući Isusovu molitvu, posvijestio je kako je ona od općeg značenja i od općeg interesa, zato se valja zaustaviti i u srcu se podsjetiti, jer „Isus je dobrota, ljubav i milosrđe koji i danas hodaju zemljom između nas ljudi. Isus i danas hoda po svijetu po svojoj Crkvi, i danas Isus umjesto nagrade za remek djelo dobiva kaznu. Montiranim procesom dobio je smrtnu kaznu samo zato jer je ljubio, činio dobro i praštao svima“, rekao je biskup te upitao „ne događa li se to i u naše vrijeme u bližoj povijesti?  Sjetimo se bl. Miroslava Bulešića, bl. Alojzija Stepinca. Pogledajmo što i danas proživljavaju kršćani širom svijeta. Što proživljava Crkva pa i u našem društvu. Raspni je! Bog ipak nikada ne ostavlja čovjeka, ne ostavlja svoje vjernike, ne ostavlja svoju Crkvu. U svakoj pomrčini i mraku, u svakom lutanju, u svakom mračnom bezdanu Bog ima izlaz, zraku svjetlosti. U našoj smrtnosti i prolaznosti, u našoj krivnji i zapletenosti koju smo sami proizveli Bog nudi svoju pomoć ne gledajući što smo učinili ni kakvi smo prema njemu. On je onaj Dobri Otac koji radosna srca čeka na povratak svoga izgubljenog sina“.

Zaključujući homiliju, biskup Štironja je istaknuo pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića i njegovu poemu „Golgota“, te naglasio kako se u pjesnikovim riječima zrcali liturgija svetog Vazmenog trodnevlja koja dočarava Kristov hod od osude pred Pilatom i strašne muke do smrti na Golgoti i Uskrsnuća iz groba, a uskrsnuće je vrhunac poruke naše svete vjere, što je lijepo izrekao sv. Pavao riječima „ako Krist nije umro i uskrsnuo, uzalud je naša vjera.“

„Uskrs je Božji odgovor na čovjekovu pobunu protiv dobrote, ljubavi i milosrđa. Grijeh koji je čovjeka odveo u mrak, i bezdan grijeha Bog je obasjao Kristovim uskrsnućem, neprolaznim svjetlom kojemu Crkva u uskrsnom bdijenju daje posebno mjesto i posebnu čast u obredu blagoslova ognja i Hvalospjeva uskrsnoj svijeći. Ova uskrsna svijeća ostat će ovdje uz ambon cijelo uskrsno vrijeme, kao i na dane krštenja. Ona će nas podsjećati na Isusa pobjednika. Ona nam je poziv na trajno sjećanje na krštenje kada nas je obasjalo uskrsno svjetlo. Uskrsna svijeća nas poziva da umjesto izdaje ostanemo vjerni svome Bogu, umjesto da se sramimo poziva nas da svoju kršćansku vjeru autentično živimo i javno ispovijedamo, jer ‘žrtvovan je Krist Pasha naša,  zato svetkujmo u Gospodinu’“, riječi su kojima je biskup Štironja zaključio homiliju i vjernicima čestitao Uskrs.

Uskrsnu čestitku biskup je izrekao i na talijanskom i albanskom jeziku.

U koncelebraciji za misu svetkovine Uskrsa su bili kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, katedralni župnik vlč. Mladen Pranjić i vikar katedralne župe vlč. Boško Čatlak.

Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao katedrali zbor.

Tu su misu svetkovine Uskrsa prenosile dvije radio postaje: Radio Istra i Radio Pula.