U ovom jedinom danu u cijeloj godini, kada Katolička Crkva ne slavi misu, oltar je bio ogoljen. Procesija je kroz praznu katedralu došla do oltara bez ulazne pjesme, a biskup se prostro pred oltarom bez vidljivih oznaka biskupske službe, tj. bez mitre, prstena i pastirskog štapa tj. pastorala.

Muku po Ivanu pjevali su župnik Lučić, solisti Zvonimir Cetinić i Maja Marušić. Obred je bio podijeljen na četiri dijela. Prvi dio je služba riječi, drugi je klanjanje križu, treći pričest, a četvrti dio je procesija po Gradu.

U propovijedi biskup Uzinić je kazao da Isusova molitva u Getsemanskom vrtu upućena Ocu može biti ohrabrenje i nama jer pokazuje da i u našoj trenutačnoj situaciji, situaciji muke, ne smijemo očajavati jer nam se čini da nas Bog ne čuje, da nas ne uslišava, već da umjesto toga budemo strpljivi u nadi u Božje djelovanje koji prihvaća naš život u plan spasenja.

Zatim je usporedio Ivanov izvještaj Isusove muke i film Pasiju. Dok u filmu Mela Gibsona ima dosta scena prenaglašenog nasilja kojima se želi u nama probuditi osjećaje žaljenja, evanđelist Ivan ne želi probuditi te emocije, već želi istaknuti samo jedno, onu najvažniju poruku, a ta poruka je da nas Bog u Isusu iz Nazareta ljubi toliko da nam je spreman sve dati, te se evanđelje ne zaustavlja na detaljima patnje, nego pokazuje Božju ljubav.

Također, istaknuo je biskup, Isus u ovom evanđelju nije ponižen iako mu sude, muče ga i ubijaju, nego on to suvereno prihvaća, on je gospodar situacije, istinski kralj, njegov križ nije stratište za razbojnike nego je kraljevsko prijestolje na kojem on donosi slobodne, suverene i važne odluke poput one odluke kojom nas je povjerio svojoj majci i dao nam je za majku.

Iz toga je biskup izvukao tri važne poruke. Prva je da u svakoj situaciji, koliko god ona izgledala beznadna, osjećamo da je i u toj beznadnosti Bog prisutan svojom ljubavlju, da nas Bog bez obzira na sve ljubi i da nas ljubi do kraja. Druga poruka je da od Isusa naučimo ljubiti, kao što on nije zadržao ništa za sebe, pa ni vlastiti život i pokazao nam koliko ljubi, tako smo i mi pozvani gledajući u njega ljubiti do kraja. Treća poruka je da odricanje i patnju prihvatimo poput njega, kraljevski, u slobodi, a učinimo li to sve će biti drugačije, uključujući i ovo vrijeme koje živimo.

Biskup se upitao što ćemo sa suosjećanjem koje Isusu kao kralju nije potrebno, te je dao odgovor: „Suosjećanje trebamo ponuditi Isusu u raspetima i ranjenima našega vremena u kojima je Isus itekako prisutan i očekuje ne samo da suosjećamo, nego da im priđemo i pokažemo im da ih ljubimo!“

Po završetku pričesti, uslijedila je procesija s relikvijom križa praznim ulicama Grada. Obrede Velikog petka vjernici su mogli pratiti putem interneta i televizije.