Biskup Uzinić predvodio misu za Dubrovčane ubijene na Daksi

U propovijedi je biskup govorio o zlu, što se spominjalo i u misnim čitanjima. Pavao je, naime, posvjedočio kako osjeća drugi zakon u svom tijelu, pa ne čini dobro koje bi htio činiti nego zlo koje ne bi. Biskup je s okupljenim vjernicima podijelio tri teorije prema jednom objavljenom znanstvenom radu, o tome kako zlo funkcionira te pokušao dati odgovor kako se osloboditi spirale zla. Prva teorija polazi od toga da nas zlo šokira, pa je jedna od najčešćih reakcija na iskustvo stvarnosti zla pokušaj da se zlu da konkretno ljudsko lice. Traži se osveta za doživljeno zlo koje čovjeka onda usmjerava na određenu skupinu ljudi koju se dijabolizira. Toliko smo uvrijeđeni i zaokupljeni zlom da gubimo sposobnost gledati zločinca iz druge perspektive osim one u svjetlu počinjenog zločina, opisao je biskup. Na njega se gleda kao na utjelovljenje zla. To je crno-bijeli pogled, a to stvara osjećaj da su oni koji su sposobni za zlo drastično drukčiji od nas. Ne želi se razmišljati drukčije jer bi to bilo opasno za nas, stvara se dualizam u kojem sam ja dobar, a ostali loši. Zlo se vidi u drugima, dok se vlastiti stav svodi na moraliziranje. Mržnja se projicira na osobu koja je počinila zlo, na zločinca se gleda kao na teškog pervertita. Zlo se vidi samo u drugima, lišava nas prepoznavanja zla kao univerzalne stvarnosti. Zanemaruje se da je svako zlo, pa i ono koje je učinjeno na Daksi, učinjeno od običnih ljudi, povezao je biskup.Druga teorija koju autorica u svom radu izlaže govori o konceptu osobne ili kolektivne suradnje sa zlom ili o onom što se često naziva nepravednim društvenim strukturama. Doživljava se da je društvena realnost nepravde ugrađena u strukture i sustave koji ugnjetavaju ljudsko dostojanstvo i slobode čime oni potiču pojedinca ili kolektiv na zlo, da su to grešne strukture kojima se nije moguće oduprijeti. Nekad je to i opravdanje za naše toleriranje zla ili nečinjenje ili ne reagiranje na ono što se čine, dodao je biskup. Na Daksi se, u smislu te teorije, može optužiti jedan kolektiv ili sustav za ono što se dogodilo pa se time isključuje osobna krivnja ili odgovornost. Stvara se dojam da je čovjek po sebi dobar, ali ga grešne strukture uvlače u krug zla koji izazove da se zlo napravi ili nas onesposobi za reakciju.
Treća teorija jest da postoji nekad mišljenje, a to je vjerojatno bili prisutno u situaciji Dakse, da je zlo počinjeno zbog naizgled dobrih motiva, zbog nekakvog vjerovanja u visoki moral, političke principe, veličinu i nepogrešivost političkog vodstva i sl.. Ljudi čine zlo s dobrim namjerama, prezentirano im je da je to dobro. To je problem nacizma koji je, jer je mislio da je to dobro, želio istrijebiti jednu rasu, to je problem komunizma koji je, jer je mislio da je to dobro, želio istrijebiti jednu klasu, ustvrdio je dubrovački biskup. Tu onda nije pitanje zašto čine zlo nego kako ne prepoznaju što čine. Izgleda da je odgovor u sljepilu osobe za zlo, nisu joj se vjerojatno uspjele prenijeti vrijednosti. Neosjetljivost na vrijednosti je dio te grešne realnosti. Prema toj teoriji ljudi ne gube svoju etičku moć nego je vrednuju na drugačiji način. U slučajevima terorizma neke studije kažu da su počinitelji čak svjesni zla kojeg čine, ali je to cijena koju su spremni platiti da bi zaštitili svoj ideal. Biskup je naveo i onu rečenicu jednog od naredbodavaca za Daksu koji je rekao: Bilo kako bilo, ubiti se mora.
Koja je mogućnost za izlazak iz ove situacije zla, a zlo se ne događa samo drugima nego se može dogoditi i nama samima, na što upozorava i sv. Pavao, upitao se biskup i ponudio odgovor. „Moramo prekinuti s distinkcijom između nas kao dobrih i drugih kao zlih, te postati svjesni toga da i u nama samima postoji potencijalno zlo. To se apsolutno mora napraviti ako želimo na zlo odgovoriti oproštenjem“.
Svemu tome biskup je dodao misli sv. Pavla koji je rješenje spirale zla pronašao u Isusu Kristu, jedinome koji nije dao da ga ta spirala zla savlada nego je to zlo pobijedio u svojoj smrti. U njemu možemo i mi drugačije gledati na zločince koji su zlo nanijeli našoj braći na Daksi, ali i sami možemo naći izlaz iz onog zla koje je i u nama pa nas često čini nesposobnima za činiti dobro. „S Isusom Kristom, našim spasiteljem i otkupiteljem, postajemo sposobni za dobro, ljubav, oproštenje i pomirenje“, zaključio je dubrovački biskup.Na večernjoj misi sudjelovali su i hodočasnici iz Makarske, rodnog mjesta padra Petra Perice, koji su došli i na prijepodnevnu komemoraciju na Daksi. Liturgijsko pjevanje predvodio je crkveni mješoviti zbor.Podsjetimo, na otočiću Daksi pored Dubrovnika 25. listopada 1944. godine komunističke vlasti su, bez prethodnog suđenja i dokazivanja krivnje, lišile života pedesetak uglednih Dubrovčana. Prva komemoracija na Daksi održana je 1990. godine. Posmrtni ostaci su ekshumirani 2009. godine i pronađeni su kosturi 53 osobe što je bilo daleko više od očekivanih 35 osoba s poznatog popisa „U ime naroda“. DNA analizom utvrđen je identitet 18 osoba, a za 26 osoba, na temelju podataka i dokumenata sa sigurnošću se može reći da su ubijeni na Daksi. Posmrtni ostaci većine stradalnika dostojanstveno su pokopani na Daksi 2010. godine u zajedničku grobnicu podno spomen-obilježja. Među stradalnicima na Daksi bila su i sedmorica svećenika. Četvorica svećenika Dubrovačke biskupije don Mato Dobud, don Josip Schmidt, don Mato Kalafatović-Milić i don Đuro Krečak, dvojica franjevaca iz Reda Male braće fra Marijan Blažić i fra Toma Tomašić, te jedan član Družbe Isusove o. Petar Perica. Udruga Daksa 1944./45. je 2007. godine podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja za ratni zločin.