Suslavili su upravitelj župe fra Mario Divković te župni i samostanski vikar na Šćitu u BiH fra Branko Malekinušić.

Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći župni pjevači. U slavlju su sudjelovali i vjernici drugih župa otoka Hvara, osobito oni iz susjednih župa Gdinj i Sućuraj, kao i Bogomoljani koji žive u Hvaru, Makarskoj i Splitu, među kojima je bio i načelniko općine Sućuraj Ivan Slavić.

Biskup Vidović u propovijedi je kazao: „Isusova i naša majka Blažena Djevica Marija je poseba osoba u povijesti spasenja. Kao i njezin Sin, u svemu je jednaka nama, osim u grijehu. Bez grijeha je začeta i do kraja života grijeha nije učinila. Posebna je i po činjenici da ima bezbroj imena, kao ni jedna druga osoba ‘pod kapom nebeskom’. Gotovo da svaki čovjek ima neko svoje ime za Mariju kad joj se obraća u svojim potrebama, ovisno o tome koju je milost posredovala kod svoga Sina. Vi je danas slavite kao Gospu od Karmela. To ime je dobila po istoimenom brdu ili gorju Karmel u Izraelu, na obalama Sredozemnog mora. Od pamtivjeka je Karmel poznat po ljepoti, miru i tišini. Zato je to gorje u starini smatrano mjestom susreta Boga i čovjeka, čovjeka i Boga. Tu je već u Starom Zavjetu živio i djelovao prorok Ilija, čovjek koji se borio za Božju stvar. U njegovo vrijeme u Izraelu je bilo čudno stanje. Kraljem je postao kralj Ahab koji je oženio poganku Izabelu. Ona ga je odvratila od njegova, izraelskoga Boga i privela ga bogu Baalu čije je svećenike slijedio kralj Ahab i za sobom poveo mnoštvo izraelskog naroda. Od izraelskih proroka ostao je samo Ilija, a Baalovih svećenika bilo je oko 450. U jednom trenutku Ilija izaziva Balove svećenike i predlaže im da se popnu na Karmel zajedno s kraljem Ahabom i kraljicom Izabelom i narodom. Rekao im je: ‘Postavit ćemo dva žrtvenika. Vi zazivajte svoga Boga, a ja ću svoga da zapali žrtvenik. Pa, ćija žrtva se zapali, neka onda njegov Bog bude onaj pravi. Baalovi svećenici uzalud su se do noći molili svom bogu Baalu. Navečer, čim je Ilija zamolio svoga izraelskoga Boga, On je odmah gromom zapalio Ilijinu žrtvu i tako potvrdio da je Ilijin Bog, Bog izraelskog naroda, pravi Bog“, rekao je biskup Vidović.

„Ne treba puno mudrosti kako bismo shvatili da živimo skoro u sličnom ili gorem vremenu od onoga u kojemu je živio prorok Ilija. Danas je u svijetu bezbroj nekakvih svećenika sličnih Baalovim svećenicima koji naviještaju jedno izopačeno Evanđelje i koji se rugaju svemu onome što je vrijedno i dobro. Rugaju se onim iskonskim vrijednostima i dobrotama koje su nas vodile kroz povijest i dovele do ovog trenutka. Čak se smatraju primitivcima oni koji još uvijek vjeruju u Boga. Zato je najviše napadana Katolička Crkva i vjera, naša vjera. Nisu li ti napadi znak da je baš to prava vjera. One koje se ne napada drži se u pokornosti. Danas nam se ovaj svijet pokušava rugati i ugasiti vjeru u našem narodu. Nažalost uspijeva kod mnogih. Ono što je nekad bilo vrijedno i sveto, danas se proglašava primitivnim. I one koji to slijede proglašava se primitivcima. Nudi nam se jedna nova vjera, novi bog. Nude nam se nekakve nove vrijednosti. Grijesi se proglašavaju krepostima i ucjepljuju u sve zakone Europe i svijeta. Ako se želi uči u svjetske asocijacije moraš prihvatiti te poganske zakone. Bez toga ne možeš dobiti kolač koji se nudi. Ostaješ izvan kruga, siromah bez kolača. Tronožac hrvatskog naroda je vjera u jednoga Boga, ljubav prema Domovini i briga o svojoj obitelji. To troje danas je na udaru Zla. Taj naš tronožac potkopava se drogom, alkoholom i golotinjom. S tim se potkopavaju i kršćanske i ljudske vrijednosti. Ako se ovako nastavi, pitanje je da li će nas uopće biti u skoroj budućnosti“, upozorio je biskup Vidović.

„Kako se boriti protiv ovih zala i paklenog stanja? U 12. stoljeću na brdu Karmelu ustanovljen je jedan novi red – onaj karmelski. Članovi tog reda su najbolji primjer kako se boriti protiv spomenutih zala. Bio je to i jest jedan sveti red koji je dao puno svetaca kao što su Velika i Mala Terezija i Edith Stein, Židovka koja je postala kršćanka. Evo puta! Edith je završila filozofiju i tražila je samo Istinu. Obratila se čitajući životopis Velike Terezije. Nakon obraćenja postala je karmelićanka. Kao Židovka u Drugom svjetskom ratu završila je u logoru Auschwitz gdje je umrla mučeničkom smrću, hrabreći majke koje su u logoru s djecom bile u očaju i moleći nad bolesnicima koji su umirali. Umrla je svjedočeći živu vjeru i pokazujući radost što je kršćanka te odbacujući svaki strah od sebe. Tim je dala predivno svjedočanstvo ljudima svoga vremena u njihovim nevoljama“, istaknuo je biskup Vidović.

„Sve se to dogodilo po primjeru Isusove i naše Majke Blažene Djevice Marije koju slavimo kao Gospu od Karmela. Ona je Bezgrešna Djevica koja ništa nije tražila od Boga za sebe nego je tražila samo njega. Samo je njega željela i samo je njega istakla na prvo mjesto svoga života, svjesna da samo onaj koji ima Boga ima sve. Onaj koji ima Boga nema više želja, nema više pitanja. Ima samo odgovore. Ima sve, jer Bog je sve, On je svemogući. Ona je živjela jednu duboku poniznost. Bila je neznatna službenica Gospodnja, u potpunosti otvorena Izvoru života, Bogu, dopuštajući da ne bude ona velika nego Bog velik u njoj i po njoj. Prema ulomku Evanđelja danas ovdje naviještenoga Isus nam ju je u najtežem trenutku svoga života, viseći na križu dao za Majku. Njezina uloga je da svome Sinu stalno šapće kako ljudi vina nemaju; nemaju milosti, nemaju vjere, nemaju zajedništva. Nema više braka, obitelji, sve se gasi. Jednom riječju, Sine, učini čudo pretvorbe, čudo života, pokreni i umnoži svoju milost da ovaj narod može biti i opstati. Te riječi Marija upućuje svome Sinu danas za mene i za tebe, za nas. A nama, kao i onim slugama na svadbi u Kani Galilejskoj, poručuje: ‘Učinite sve što vam kaže’. Ne da učinite sve što vam kažu Baalovi svećenici, propovijednici ovoga svijeta i vremena, nego učinite sve što Vam kaže moj Sin. A On je na svadbi u Kani Galilejskoj rekao slugama: ‘Natočite posude vodom’. Bog od mene i tebe traži samo ono što možemo, što nam je lako učiniti. Traži moj i tvoj udio. Sv. Augustin kaže: ,Bog koji te stvorio bez tebe, neće te spasiti bez tebe’. Bog traži moj mali udio da bi, umnožen njegovom milošću, dao jedan novi život“, pojasnio je i potaknuo biskup Vidović.

„Braćo i sestre, ovo je jedini put u budućnost, ako mislimo imati budućnost. Ako ne prihvatimo ovu istinu koja nas je kroz povijest vodila i dovela do ovog trenutka i nakon dugih stoljeća obdarila da ponovno možemo imati svoju Domovinu, svoju državu. Ako ne budemo slušali ovu Riječ Božju, Njegove naputke, neće nas biti i neće biti potrebe da nas bude, ako izgubimo vjeru. Otvorimo se Bogu i Blaženoj Djevici Mariji. I vodimo računa da djeci svojoj ostavimo pravu oporuku, oporuku života. Nestale su obitelji kojima su roditelji u oporuci ostavili novac. Jedina prava oporuka je oporuka života, oporuka vjere. Prva zadaća oca i majke je da svoju djecu odgoje u vjeri, da ih duboko ukorijene u Božanskom Srcu i uz skute Blažene Djevice Marije. To je jedina prava i istinska oporuka koja će ih trajno držati u zajedništvu s Bogom i međusobno. Jedino takve obitelji imaju i mat će budućnost. Dao Bog da to bude budućnost svih nas“, zaključio je biskup Vidović.

Nakon misnog slavlja kroz Bogomolje je prošla tradicionalna procesija s Gospinim kipom. Na čelu procesije križ je nosio učenik šestog razreda Ivan Huljić, a Gospine zastave Vlatko Huljić i Ivan Batinić iz Metkovića. Gospin kip nosili su Mili Bilčić, Đino Ivanković, Miro Rudan, Stanko Huljić mlađi, a prdržavali su ga Stanko Huljić stariji i Petar Godinović.

Nakon procesije upravitelj župe fra Mario Divković darovao je biskupu Vidoviću sliku „Raspelo“ akademskog slikara iz Koprivnice Željka Mucka. Biskup je zahvalio fra Mariju i pohvalio što u župama Bogomolje i Gdinj redovito na pučkim misnim slavljima s narodom moli za duhovna zvanja.

Potom je fra Branko Malekinušić izmolio blagoslovnu molitvu i blagoslovio prometna sredstva. A onda je uslijedilo druženje svih sudionika proslave i tjelesna okrepa koju je fra Mario pripremio sa župljanima Bogomolja.