U misi su koncelebrirala petorica svećenika a ministrirali su i animirali je pjevanjem bogoslovi Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa. Biskupa Vukšića, svećenike, okupljene redovnice, bogoslove i vjernike pozdravio je prepošt Kaptola vrhbosanskog i rektor katedrale mons. Ante Meštrović. Između ostaloga, u pozdravu je istaknuo da se tim slavljem žele

„pridružiti sunarodnjacima Hrvatima diljem svijeta i obilježiti spomendan blaženog Alojzija Stepinca čiji je krepostan život i mučeničku smrt, unatoč komunističkim progonima, Božji narod prepoznao i častio ga“.

U propovijedi biskup Vukšić kazao je da su riječi koje je Isus izrekao svojim učenicima za vrijeme Posljednje večere, neposredno prije rastanka od njih „Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, i vašu će čuvati. A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga, jer ne znaju onoga koji mene posla’“ (Iv 15,20-21), vrlo prikladne za razmišljanje na blagdan kršćanskih mučenika, pa tako i blaženoga mučenika Alojzija Stepinca. „To prije svega zato što one govore koliko je Isus bio iskren i otvoren te svojim sljedbenicima nije skrivao ni ono najteže što će im se događati, odnosno da je također i često dio kršćanskoga poslanja biti neprihvaćen, pa čak i progonjen. S druge pak strane, Isus također jasno kaže, da će uzrok tih progona, koji će uslijediti, biti ustvari On sam, odnosno progon njegova imena, i to zato što progonitelji ne poznaju Boga“, posvijestio je biskup Vukšić.

„Danas, na blagdan bl. Alojzija Stepinca, kad Crkva pred nas kao uzor i zagovornika stavlja ovoga mučenika, a u skladu s katoličkim naukom o kršćanskom mučeništvu, sličnost ovoga blaženika s Kristom, Božjim svjedokom, je višestruka. Iz toga Stepinčeva bogatstva za ovu prilogu izdvajamo samo vrednotu jedinstva Crkve i krepost strpljenja zato što se čine posebice suvremenim. Uočavaju se vrlo lako u njegovu gotovo beskrajnom strpljenju iz kojega je proizašlo dosljedno i vjerno svjedočanstvo, sve do davanja života, za jedinstvo Crkve i neraskidivu vezu s Petrovim nasljednikom“, kazao je biskup Vukšić, podsjetivši da je na kušnje ondašnje vlasti Stepinčev odgovor bio svetački kratak i jasan:

„Oni bi nam željeli nacionalnu Crkvu, Crkvu po uzoru ruske, kojom zapovijeda Staljin. Takovoj Crkvi oni bi rado dali subvencije, plaće, vratili i posjede, nju bi oni slavili u novinama, i koješta drugo. Ali je pitanje, bi li takova Crkva zasluživala uopće ime Crkve Kristove.“

Govoreći o Stepinčevu strpljenju u kušnjama, opasnostima i nepravdama koje je podnosio, kazao je da bl. Stepinac nikada nije dopuštao da na bilo koji način bude dovedena u pitanje istina, kršćanska vjera i dobar glas Crkve te da je trpeći molio Boga za milost, da može vjerno izdržati do kraja. Pozvao je vjernike da budu zahvalni Stepincu za primjer vjernosti jedinstvu Crkve i za uzor strpljenja.

Kazao je da je on i danas, kao blaženik u nebesima, također strpljiv „dok se na nov način u naše vrijeme nastavlja njegovo mučeništvo za jedinstvo Crkve“.

„Blažen kakav jest, sigurno je opet mnogo strpljiviji negoli itko od nas i posvema predan Božjoj providnosti te nam je i po tomu uzor u našemu sadašnjem nestrpljenju. Stoga, neka dragi Bog nama svima, po primjeru i zagovoru blaženog Alojzija, dadne milost povjerenja u Božje proviđenje, krepost strpljenja i upornosti u izgrađivanju zajedništva i jedinstva dok, zajedno sa Stepincem i svim istinoljubivim ljudima, čekamo njegovo proglašenje svetim“, zaključio je biskup Vukšić.