Umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas rekao da vrlo dobro, vrlo lijepo provodi umirovljeničke dane. „Imam svoju kuću. Bio sam samac do nedavno. Obnovio sam sva svoja župnička znanja, o kuhanju, samoći. Lijepo mi je u mirovini“, izjavio je mons. Ivas.

Rekao je da ne piše pjesme: „Nisam nikada ni pisao pjesme u smislu kako to danas kažu. Znao sam zapisati neke svoje doživljaje, a nekima je to sličilo na pjesmu. Pa su mi to uzeli i izdali knjigu ‘Moji zaveslaji’. I priznajem da i danas uzmem tu knjigu da pročitam“.

Odgovarajući na pitanje što sada može dati Crkvi, mons. Ivas je istaknuo: „Ako ćemo govoriti crkveno, onda najviše mogu doprinijeti pokorom svoga života. Samoća je isto pokora. Zatim molitvom. Skoro nikome nisam rekao da otkad sam u mirovini nisam uzeo ni jednu intenciju nego sam sve mise koje slavim svakog jutra namijenio za dobro biskupije i Crkve u našem narodu. Mislim da je to duhovni dar za Crkvu u najvišem smislu riječi.“

Rekao je da mu je biskupsku službu obilježio rad s mladima. U njegovo vrijeme formirao se i Ured za mlade HBK-a koji je bio vrlo aktivan. „U biskupijama se provodilo ono što smo počinjali i radili i predlagali“, rekao je. Potom su, kako je rekao, nastali organiziraniji susreti mladih. „Znam po Susretu hrvatske katoličke mladeži u Šibeniku koliko je duhovnih plodova donio i koliko je pokreta među mladima potaknuo i to gotovo živi do dana današnjega“, primijetio je mons. Ivas.

Rekao je da mu je susret s umirovljenim biskupima događaj koji ne može dobro opisati. „Odjednom sve u meni oživi, što smo radili, kako smo se družili, kako smo se šalili, kao smo imali lijepi odnos“, opisao je svoje osjećaje.

„Imam zdravstvene probleme pa sam mislio da neću doći, ali su mi rekli da dolazi Marin Srakić a on je u kolicima. Ma onda ću i ja doći. I nije mi žao“, u šali je prokomentirao još uvijek vedra duha mons. Ivas. Umirovljeni biskup ima i problema sa sluhom, pa je u šali dodao da mu je najbolji aparat sluh pitanje „Šta je ono rekla?.

Umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac rekao je da mu je drago da se u HBK-a okupila „mladost“ naših biskupa. Poručio je da umirovljeni biskupi imaju silno iskustvo koje treba cijeniti.

Na pitanje kakav doprinos kao umirovljeni biskup danas može dati Crkvi, mons. Jezerinac je odgovorio: „Možemo molitvom. Ne samo za Crkvu nego i za sve ljude, pogotovo u ovim vremenima koja su vrlo teška i izazovna posebno za vjernike. Postavlja se pitanje što mi kao vjernici možemo učiniti. Možemo jako puno.“

U umirovljeničkim danima bavi se čitanjem, svaki dan šeće po dva sata. Počinje proljeće pa ide kući koju ima blizu Krašića gdje treba urediti voćnjak i posaditi cvijeće.

Najveći pečat koji je mons. Jezerinac dao našoj novijoj povijesti je uspostava Vojnog ordinarijata.

„Mogu zahvaliti našim hrvatskim braniteljima koji su bili velikodušni u ljubavi kad je bilo pitanje opstanka domovine. Ta je ljubav bila puno jača od obiteljske ljubavi. Sjećam se početaka kad je bila tek nekolicina hrvatskih branitelja koji su izlazeći iz katedrale kupili krunice i rekli da sad mirno mogu ići u obranu najmilijih, ne samo obitelji nego i domovine. Upravo te vrijednosti treba danas njegovati. Ne ulaziti u prošlost. Ona je dragocjeno iskustvo. Ali na temelju te prošlosti moramo razmišljati što ja mogu sada učiniti. To je pitanje za sve naše ljude, posebno za odgovorne u državi ‘što ja mogu doprinijeti’, a ne da se ljudi opterećuju prošlošću. Već im je dosta takvog načina razmišljanja. Trebamo s optimizmom ići naprijed“, izjavio je biskup Jezerinac.

Umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan izrazio je radost zbog pokrenute inicijative da se jednom godišnje susretu biskupi emeritusi. „Već treću godinu održava se ovaj susret tijekom kojega obnovimo svoja prijateljstva, nekadašnju suradnju, ohrabrimo se na našim životnim putevima kojima nas sada voze na drugačiji način. Otkad smo u mirovini imamo puno drugačiji stil života nego dok smo bili ordinariji“, rekao je mons. Milovan, dodavši da je u biskupiji i dalje prisutan u pastoralu, krizma, ode na župe, a molitveno je povezan s potrebama biskupije, Crkve i svijeta.

Rekao je da su u biskupiji imali jako lijepi događaj, „povratak zemnih ostataka nezaboravnog biskupa Jurja Dobrile“ iz Trsta. „Njegovi zemni ostaci pohranjeni su u grobnicu u porečkoj katedrali gdje se i ja nadam da ću biti ukopan“, prokomentirao je mons. Milovan.

Istaknuo je da je rad na kauzi za beatifikaciju Miroslava Bulešića, kako je netko rekao, bio jedan od njegovih istaknutijih postignuća koji je odradio zajedno s postulatorom, pokojnim bratom Vjekoslavom i suradnicima. Sam završetak kauze odradio je tadašnji mjesni biskup Dražen Kutleša na Kongregaciji za kauze svetaca. Slavlje proglašenja blaženim održano je 2013. u pulskog areni.

Rekao je da su umirovljeni biskupi prisutni u životu Crkve koliko mogu, prate ju preko medija, a najviše je prate na molitveni način. „Molitva nam je sada najveći zadatak u ovima godinama koje nam Bog još dodjeljuje. Pitam se zašto nam Bog produžuje život. Valjda zato da možemo još malo moliti i trpjeti jer fizičke sile kopne. Ima i zdravstvenih problema. Ali, uz Božju pomoć, do daljnjega, do Božje volje“, poručio je biskup Milovan.

VIDEO Susret Stalnog vijeća HBK-a s umirovljenim biskupima