Na čestitanju su bili apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto s djelatnicima u Apostolskoj nuncijaturi, vojni biskup u BiH Tomo Vukšić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, provincijalne glavarice služavki Maloga Isusa i milosrdnica sv. Vinka Paulskog s. M. Maria Ana Kustura i s. M. Julijana Djaković kao i redovnice drugih družbi i brojni drugi svećenici, redovnici i đakoni koji djeluju u raznim crkvenim institucijama ili u pastoralu na župama.

Pošto su zajedno otpjevali božićnu popijevku „Radujte se narodi“, dobrodošlicu svim okupljenima uime kardinala Puljića i suradnika poželio je generalni vikar mons. Luka Tunjić.
Čestitku kardinalu Puljiću uime svih uputio je rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Josip Knežević, podsjećajući da je „od vremenâ prvih kršćana i prvih propovjednika Radosne vijesti navještaj evanđelja posebna milosna zadaća koja sa sobom nosi križeve, progonstva i patnje, ali i velike radosti“.

„Evangelizirati svijet, donositi Kristovo evanđelje u svijet, znači predati sve i dati sve od sebe, a u isto vrijeme ne očekivati ništa zauzvrat. Isusovo rođenje oplemenjuje svijet u kojem živimo. Istina Božjeg dolaska na ovaj svijet palome čovjeku, obećanje koje je dano prvim ljudima na zemlji, donosi nadu i nadasve mogućnost podizanja čovjeka nakon pada. Širenje i navještaj Radosne vijesti u našoj domovini jednako sa sobom nosi raznorazne rizike, ali i obećava veliki blagoslov. Ponekad se zna dogoditi da posustanemo u zadaći naviještanja Istine o Isusovu rođenju, što zbog ljudske slabosti i tereta grijeha, te pomanjkanja snage koju trebamo crpiti iz našeg poslanja ili karizme, što zbog određenih kriza vjere i nedaća koje nam život donosi. Božićno otajstvo nas uvijek iznova podiže u našem poslanju ili karizmi obvezujući nas da ne odustanemo od prvotne nam zadaće, a to je reći ovome svijetu koji nas okružuje da Bogu pripada, da mu Bog dolazi i da Bogu putuje jer premda boravimo ovdje na zemlji, mi kršćani smo građani neba“, kazao je rektor Knežević, podsjećajući na riječi autora Poslanice Diognetu.

Napomenuvši da zadaća nadpastira u mjesnoj Crkvi vrhbosanskoj sa sobom nosi određene terete, poteškoće i veliku odgovornost, rektor Knežević poželio je kardinalu Puljiću da „u svome misijskom poslanju, s pouzdanjem u novorođenog Gospodina, obnovi svoje pastirske snage“ te da sav njegov pastirski rad „bude oplemenjen velikim otajstvom Božjeg dolaska među nas na ovaj svijet“. „Uime svećenstva i redovništva ove naše mjesne Crkve, želim Vam da snagu za svoju pastirsku zadaću crpite upravo u ovoj tajni Božje ljubavi koja nam se očitovala u utjelovljenju Druge božanske Osobe, Sina Božjega, i u njegovu dolasku na ovaj svijet. U misijskoj smo godini koja nas sve zajedno, na čelu s Vama, obvezuje da na različite načine, svakome od nas vlastite, pridonesemo širenju Istine utjelovljenja Isusa Krista koja je na žalost, kako nedavno pročitah, ekonomski neisplativ govor u ovom vremenu i u ovom društvu, ali se unatoč svemu tome sigurno i svaki put zauvijek rađa na ovome svijetu i za ovaj svijet. Uime svećenstva i redovništva ove naše mjesne Crkve želim Vam čestit i blagoslovljen Božić i na dobro Vam došlo sveto porođenje Isusovo“, poželio je rektor Knežević.

Kardinal Puljić kazao je da je o slavlju Božića posebno „lijep blagdanski osjećaj zajedništva“. Rekao je da svoju božićnu riječ želi uputiti u duhu Misijske godine koja je u Crkvi u Bosni Hercegovini započela u listopadu 2018. i koja će završiti izvanrednim misionarskim mjesecom listopadom 2019. godine.

Potom je kardinal Puljić podsjetio na riječi danskog filozofa i teologa Sørena Kierkegaarda da je „velika opasnost za kršćane „da onih koji govore o Bogu bude više od onih koji svjedoče za Boga“. „U ovom vremenu smo doživjeli Marijinu otvorenost prihvatiti Boga Spasitelja. Taj stav srca dopušta obraćenje. Valja nam naše vrijeme shvatiti ozbiljno, jer se naš susret s Bogom Spasiteljem događa u vremenu. Marija je svojim ‘Evo me’ prihvatila utjelovljenje i Isusa donijela na svijet. To je njezino poslanje i njezina Misija, posebno ju je dobila pod križem kada nam je darovana za Majku“, kazao je kardinal Puljić, dodajući da „Bog kuca i na moja vrata srca i na svako srce koje traži Boga“.

„Ali vrijeme je i crv koji izjeda i koji može ugasiti ovu božićnu svjetiljku“, rekao je kardinal Puljić, ističući da je svaka božićna svjetiljka i ukras podsjećanje na Isusovo pitanje: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere“ (Lk 18,8). „Sve krize Crkve mogu se svesti na taj problem – problem vjere, malovjernosti, indiferentnosti. Strašno je susresti ugašene osobe. Smijemo li svratiti pažnju na ugaslost kako reče jedan laik: toliki svećenici nemaju volje govoriti o Isusu Kristu. Odgurnuli smo ga na rub našeg života. Isus opetovano poziva da izađemo iz malovjernosti, iz mlakosti i indiferentnosti. I obistinjuje se patologija vrlo proširene malovjernosti i indiferentnosti“, rekao je kardinal Puljić te podsjetio da je jedan opata u trapističkom samostanu pozdravljao braću ujutro dok ulaze u kor te govorio: Oprez, dragi moji monasi, može se biti ateist i odlazeći svakog dana u kor.

Pošto je podsjetio na riječi svetog pape Ivana Pavla II. da je nužno ponovo svetost staviti u središte života i pastoralnog planiranja, kardinal Puljić potaknuo je sve da, poput božićnih svjetiljki, budu „Božja signalizacija usred naroda“.

„Kao što je aktivizam bez duše opasan i dobro tlo za ateizam, tako isto ravnodušnosti sigurno vodi modernom ateizmu. Ta ravnodušnost, bezvoljnost, oholost, osrednjost su moderna zaraza koja zakriva tu signalizaciju koja mora svijetliti“, rekao je kardinal Puljić.

Poželio je da bude „što manje malodušnosti, mlakosti, osrednjosti, bezvoljnosti“. „Neka zrači svjedočka vjera našeg otvorenog srca Isusu Otkupitelju i Spasitelju. U tom duhu Vam želim čestit Božić i blagoslovljene ove dane da u njima poraste vjera i uvjerenja i prepoznatljivi stav opredijeljenosti za Isusa koga ćemo svjedočiti i naviještati. Neka Nas On prati u hodu vremena da bude ostvareno vrijeme u novoj 2019. godini“, poželio je kardinal Puljić.