U sjedištu Požeške biskupije gradu Požegi, 25. lipnja održan je biskupijski susret ministranata. Program je započeo u Dvorani sv. Terezije Avilske molitvom i kratkim video-zapisom o ministrantskoj službi i duhovnom pozivu koju je pripremio Marijan Pavelić, biskupijski povjerenik za pastoral duhovnih zvanja. Zatim je uslijedila priprema za središnji događaj susreta – euharistijsko slavlje s procesijom ministranata od crkve sv. Lovre, koje je uz koncelebraciju dvadesetak svećenika u požeškoj Katedrali predvodio požeški biskup Antun Škvorčević.

Na početku misnog slavlja biskup je ministrantima zaželio dobrodošlicu rekavši kako ovim susretom želimo posvjedočiti koliko je ministrantska služba važna u Crkvi, a osobito njihovo služenje pri oltaru. Zahvalio je nazočnim ministrantima, a po njima i svim drugim ministrantima u Požeškoj biskupiji za vjernost kojom vrše to dragocjeno služenje. Pohvalio je što su sudjelovanjem u procesiji od crkve sv. Lovre do Katedrale javno posvjedočili svoju vjernost Isusu Kristu u sjedištu Biskupije. Pozvao ih je na molitvu, ne samo da budu vjerni u ministriranju, nego i da duhovno rastu i izgrađuju se te da na taj način postanu osjetljivi u duši za Božji govor i prepoznaju njegov poziv da krenu putem svećeničkog ili redovničkog zvanja.

U homiliji biskup je s nazočnim ministrantima zapodjenuo razgovor o ljepoti ministrantske službe. Prisjetio se vlastitog ministrantskog iskustva i ustvrdio kako ministranti, kada uz svećenika pri oltaru sabrano slave otajstvo Isusove blizine i ljubavi, postaju u svojim srcima dionici one ljepote koju je Isus ostvario na križu dajući sebe za nas. Prisjetio se 25. lipnja 1972. kada je sam bio zaređen za svećenika u Zagrebačkoj katedrali, istaknuvši da je tog nadnevka, u njegovoj rodnoj župi Davor, dan godišnjeg klanjanja pred Presvetim oltarskim sakramentom. Spomenuo je znakovitost da su u trenutku njegova ređenja vjernici rodne župe molili za njega pred izloženim Presvetim na onom oltaru pri kojem je ministrirao i gdje je započeo razmišljati o svećeništvu. Rekao je ministrantima da želi zajedno s njima Bogu zahvaliti za dar svoga svećeništva, kao i za milost koju mu je udijelio da mu i u svojim slabostima može biti vjeran.

Govoreći o razlozima zbog kojih je volio biti ministrant, biskup je spomenuo da je uvijek imao osjećaj kako ga ministriranje stavlja u stanje posebne Božje blizine i da mu je zato pri oltaru uvijek bilo lijepo te je osjetio kako ga Bog zove da bude svećenik. A kad su mu dušu obuzimale sumnje kako on možda ipak nije za svećenika, njegov ga je župnik hrabrio, govoreći mu neka se ne boji prihvatiti Božji poziv, jer će mu on pomoći da nadvlada sve poteškoće. Izrazio je radost što je uz Božju pomoć te uz potporu mnogih molitelja mogao postati svećenik i 47 godina služiti Božjem narodu. Rekao je kako je za svoje mladomisničko geslo izabrao redak iz Knjige Izaije proroka iz kojeg pročitao ulomak u prvom čitanju toga dana: „Ne boj se, imenom sam te zazvao, ti si moj.”

Povezujući iskustvo svog duhovnog poziva s onim što govori prorok Izaija, gdje Bog na prorokova usta članovima svoga naroda usred najvećih nevolja koje su ih zadesile u babilonskom sužanjstvu poručuje neka se ničega ne boje jer ih on voli i sve će učiniti da ih izbavi iz životnih nevolja, biskup je poručio ministrantima kako i njih Bog voli i da neke od njih, unatoč njihovim slabostima, želi pozvati da postanu svećenici kako bi po njima svom narodu učinio mnoga dobra.

Na temelju naviještenog evanđeoskog ulomka, u kojem se pripovijeda kako je Isus dvojici učenika Ivana Krstitelja koji su ga pitali „Učitelju, gdje stanuješ?” odgovorio „Dođite i vidjet ćete”, biskup je naglasio kako taj Isusov poziv ni nakon dvije tisuće godina nije izgubio snagu što potvrđuju brojni mladići i djevojke koji mu se širom svijeta i danas odazivaju u želji da postanu svećenici, redovnici i redovnice. Naglasivši kako je jedan od spomenutih učenika bio Andrija koji je Isusu doveo svoga brata Šimuna, nazvanog Petar, biskup je ustvrdio kako Isus svoj poziv nekim ljudima upućuje izravno, kao što je to bio slučaj s apostolima Andrijom i Filipom, a nekima to čini posredstvom drugih ljudi oko njih koji im pomažu da ga što lakše nađu i da se što spremnije odazovu na njegov poziv.

Izrazio je uvjerenje da su nazočni ministranti svoj životni korak čvrsto usmjerili prema Isusu Kristu, da su ga poput spomenutih apostola pronašli i da u dubokoj povezanosti s njime nastavljaju rasti. Još je potaknuo ministrante da u zahvalnosti za našu trinaeststoljetnu kršćansku baštinu, napose za žrtvu hrvatskih branitelja, budu danas molitelji za hrvatsku domovinu i državu, da nitko u njoj ne prezre Boga i od njega se udalji, da zakonodavna tijela ne donose zakone koji se protive čovjekovu dostojanstvu već da svi zajedno pridonosimo njezinu boljitku. Zamolio je Isusovu Majku da ih majčinskom ljubavlju prati na njihovu ministrantskom životnom putu.

Pri svršetku misnog slavlja ministranti su predvođeni biskupom povjerili sebe i svoje služenje Isusu Kristu moleći ministrantsku molitvu te pjevajući geslo „Evo me, Gospodine, ti si me pozvao“. Potom je Luka Fridl, ministrant i animator iz župe Đurđenovac u ime prisutnih ministranata zahvalio biskupu za brigu i pažnju koju im iskazuje te mu čestitao obljetnicu svećeničkog ređenja i skoru 22. obljetnicu imenovanja za prvog požeškog biskupa, a Marta Blagojević iz župe sv. Antuna Padovanskog u Našicama i Krešimir Živanić iz župe Velika, uručili su mu cvijeće.

Zahvaljujući na čestitkama biskup je izrazio radost što je po ministrantskoj nazočnosti Katedrala danas bila ispunjena njihovom radošću i zajedništvom, požrtvovnošću i vjernošću. Zamolio je Gospodina da blagoslovi njihovu plemenitost kako bi sve što rade bilo na njihovo dobro te na dobro njihovih župa i Biskupije. Pozvao je ministrante da u tišini svoga srca nastave razgovor s Isusom Kristom na različite teme, a napose o životnom pozivu, što žele postati kad odrastu, te ih je potaknuo da budu osobito pozorni zove li ih Isus u duhovno, svećeničko ili redovničko zvanje. Zahvalio im je za sudjelovanje, a njihovim župnicima i kapelanima za trud koji su uložili da ih doprate na ovaj susret. Zaželio im je puno radosti u poslijepodnevnom programu te je na njih i na njihovo ministrantsko služenje zazvao Božji blagoslov.

Nakon okrijepe uslijedio je zabavni program uz igre u dvorištu biskupijskog Odgojno-obrazovnog centra, predvođen animatorima koji su prošloga tjedna završili specijalizaciju upravo za rad s ministrantima u župi.