Blagdan sv. Ante Padovanskoga u župi Sućuraj

Svečanost je počela u crkvi sv. Ante čitanjem svečeva „Života“, životopisa, što su učinili načelnik općine Ivan Slavić te profesor iz Sinja Ante Sesardić i Ninoslav Bilćić iz župe Bogomolje. Potom je misno slavlje predvodio župnik fra Stipo Marčinković, a liturgijsko pjevanje troglasni župni ženski zbor.

Sveti Antun – čovjek Božje providnosti i apostol 13. stoljeća

Fra Stipo je u propovijedi, između ostaloga, istaknuo kako je sveti Ante bio vrlo učen, ali, ipak, skroman i ponizan čovjek. Kao vrsni poznavatelj Svetoga pisma s evanđeljem i križem u rukama obilazio je gradove i sela sjeverne Italije i južne Francuske gdje je obnavljao vjerski i ćudoredni život kršćana kako bi ih spasio od pogubnog nauka katara, patarena i albigenza.
“U svojim propovijedima isticao je vjeru i ljubav prema Bogu, a samilost prema siromašnima i potrebnima, duh molitve, poniznost i samozatajnost. Kritizirao je oholost, škrtost, bludnost i korupciju. Kolikogod je ljude oduševljavao svojim propovijedima, još više ih je oduševjavao svojim svetim životom. Bio je čovjek Božje providnosti, apostol trinaestoga stoljeća, milostivi i spremni pomoćnik nevoljnih i tješitelj žalosnih, miljenik kršćanstva, pravi ponos franjevačkoga reda”.

“Smatra se zaštitnikom siromašnih, trudnica, putnika, djece i mladih. Ljudi ga danas zazivaju zbog tisuću raznih životnih potreba. Zaštitnik je i pomoćnik u ljubavi; zazivaju ga bračni parovi za sretan brak, pomoćnik je u neplodnosti, mole mu se i zazivaju ga kod opsjednutosti, protiv sila zla i u svakojakim katastrofama. Mole mu se bolesni i nevoljni, obitelji i studenti. Molimo ga za izgubljene stvari. Mole mu se ljudi i drugih vjera i naroda. Sveti Ante je svetac kojemu se Hrvati najviše mole. Oni ga štuju s pobožnošću trinaest utoraka, devetnicom i trodnevnicom. Hrvati štuju sv. Antu noseći uza se njegovu medaljicu, kipić ili sličicu, a štuju ga i darujući u Kruh sv. Ante, to jest u koristi siromaha. Životopisci sv. Antu nazivaju odvjetnikom i braniteljem potlačenih, jer se stavio na stranu odbačenih i siromašnih ljudi. U svakom vremenu, pa i našemu, sv. Ante je tješitelj i otac ubogih, prijatelj nesretnih, dobročinitelj od svijeta prezrenih. Stoga se s pravom naziva otac sirotinje i svetac siromaha“, rekao je fra Stipo napomenuvši:

„Nalazimo se u prelijepoj crkvi sv. Ante koju su 1663. godine sagradili franjevci iz Zaostroga. Oni su sa svojim vjernicima došli u Sućuraj 1646. godine. Uz ovu crkvu sagradili su i samostan koji je danas u tuđim rukama. I franjevci iz Živogošća došli su u Sućuraj sa svojim vjernicima 1647. godine te sagradili samostan i crkvu sv. Križa, koji su uništeni u Drugom svjetskom ratu. I jedni i drugi franjevci došli su u Sućuraj zbog velikoga zuluma, teških nasilja Turaka koji su zauzeli Primorje 1492. godine. Tako su u malom Sućurju u 17. stoljeću bile tri župe, tri župne crkve i tri samostana”, pojasnio je fra Stipo.
Procesija Sućurjem s barjakom i kipom svetog Ante

Nakon euharistijskog slavlja kroz oba dijela Sućurja, kroz Gornju i Donju Bandu prošla je tradicionalna procesija. Barjak sv. Ante nosio je Vice Franičević, a svečev kip nosili su načelnik Slavić, Krunoslav Franić, Stipe Vuljan, Ante Franičević i Borko Rosandić. Oni su, vrativši se pred Crkvu sv. Ante, spuštajući i dižući njegov kip, na svakoj od četiri strane svijeta, pripomogli “svecu svega svijeta” blagoslov nazočnih, mjesta i svijeta. Nakon procesije uslijedio je blagoslov djece i cvijeća, koje svake godine daruje Helena Kačić Bartulović.

Navečer su članice udruge „Mali raj – Sućuraj“ pripremile pučku feštu.