Blagdan sv. Ivana Pavla II. proslavljen u Veloj crikvi
U Veloj crikvi proslavljen blagdan sv. Ivana Pavla II.
U najstarijoj riječkoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije (Vela crikva) u suradnji s riječkim Bogoslovnim sjemeništem „Ivan Pavao II.“ proslavljen je blagdan sv. Ivana Pavla II. euharistijskim slavljem koje je predvodio župnik i prvostolni dekan mons. Sanjin Francetić uz koncelebraciju don Vjekoslava Đapića, duhovnika Bogoslovnog sjemeništa i vikara za kler Riječke nadbiskupije.
U propovijedi naglasio je kako je život sv. Ivana Pavla II. bio doista čudesan i kako u tom njegovom životu možemo prepoznati čovjeka današnjeg vremena. Ovaj veliki čovjek usprotivio se đavlu u vremenu kada to nije bilo lako. Njegov životni put bio je trnovit, ali on je hrabro koračao putevima vjere, uzdajući se u Gospodina. Božji prst piše ljudsku povijest, ali ne onako kako bismo mi to htjeli. On nam daje slobodu da možemo sudjelovati u tom pisanju povijesti, u kojoj On nije daleko, nego je tu prisutan. Tako je pisao i povijest života sv. Ivana Pavla II., pape.
Propovjednik se prisjetio za Rijeku i cijelu Hrvatsku povijesnog dana kada je u danima oko i na svetkovinu Duhova 2003. godine papa Ivan Pavao II., tada već u odmaklim godinama, prošao tim gradom i ostavio neizbrisivi trag koji je prisutan i danas. „Za živjeti od svjetlosti toga traga treba upaliti senzore duše, prepoznati da je Ivan Pavao II. tu ne samo prošao kao svi mi. Ovim gradom prošao je jedan svetac koji je molio, koji je sve nas nosio u svome srcu i prije nego li je došao ovdje. Papa koji je htio biti blizu svakom čovjeku. Htio je pokazati da svaka osoba ima pravo živjeti u ovome svijetu”, rekao je. Tih dana dogodile su se mnoge čudesne stvari u ovome gradu. Cijeli grad je molio. Tih dana Rijeka se promijenila. Sada je na nama hoćemo li to nastaviti dalje ili ćemo to prepustiti povijesti, rekao je mons. Francetić.
Papa Ivan Pavao II. htio je biti pod posebnom zaštitom Blažene Djevice Marije, o čemu govori i njegovo geslo Totus Tuus, ali i njegov život kojim je živio tu duhovnost – bio je sav Marijin. Mi smo u svijetu u kojemu nam je potreban zagovor i pomoć mnogih svetaca. U ovome vremenu trebamo se ugledati na njihov život i po njihovom primjeru slijediti put svetosti, hrabro, do kraja ići za Kristom. Poput ovoga velikog sveca, trebamo se truditi svakim danom biti sve više povezani s Kristom i težiti druge ljude dovoditi k njemu. Čovjek koji ljubi Krista spreman je sve učiniti poradi te ljubavi, on postaje znak nade, poručio je propovjednik. „Upravo to je sv. Ivan Pavao II. – znak u vremenu u kojemu je sve počelo snažnije biti protiv Crkve. On je prije svega molio za Crkvu i snažno se borio za tu Crkvu. Htio je pokazati ono što su nakon njega nastavili i papa Benedikt XVI. i papa Franjo – da je Crkva ona koja je uz narod. Bit će dobro, ako se svi mi zajedno najprije potrudimo čistim srcem zaljubiti u Krista, boriti se protiv i najsitnijega grijeha, moliti i vjerovati da stvari možemo promijeniti. U naše vrijeme, upravo je to potrebno“, istaknuo je mons. Francetić.
Propovijed je zaključio prisjećajući se sv. Ivana Pavla II. kao trsatskog hodočasnika i nadodao kako smo i svi mi hodočasnici na ovome svijetu. „Naš život bi trebao biti hvala Bogu, svaki trenutak našega života. Molimo da doista možemo slijediti one ideale koje su slijedili toliki sveci prije nas. Neka to danas bude prije svega sv. Ivan Pavao II., kojega smo mi poznavali i pod čiju zaštitu se na poseban način stavljamo”, rekao je. Možemo pretpostaviti da bi on i nama danas poručio „ne bojte se“, idemo za Kristom, kako je govorio i za vrijeme svoga pontifikata.
Za ovu prigodu vjernicima je tijekom dana na čašćenje bila izložena relikvija krvi sv. Ivana Pavla II.
