Blagdan sv. Joakima i Ane u brodskoj Tvrđavi

U zajedništvu s brojnim vjernicima koji su i ove godine došli iz svih župa Slavonskobrodskog dekanata i brodskoga kraja misu je predslavio vlč. Bruno Diklić, Brođanin na studiju u Rimu.

Uvodeći u slavlje, vlč. Diklić naglasio je da različiti svetački blagdani, koje se slavimo tijekom liturgijske godine, uvijek daju priliku za otkrivanje Božjih dobročinstava u ljudskim životima. Dodao je da duga povijest svetaca jasno daje prepoznati ljepotu života s Bogom.

Pozvao je vjernike da se danas zagledaju u svetački život bračnoga para Joakima i Ane da bi uočili kako je to Bog čudesno djelovao u njihovim životima.

Predsjedatelj je homiliju započeo promišljanjem o značenju imena svete Ane koje je hebrejskoga podrijetla te označava Božju naklonost i milost. Iako Joakim i Ana prema predaji nisu imali potomstvo, u dubokoj su starosti, koja se uvijek ponizno otvarala Božjoj milosti, dobili kćer jedinicu – Mariju.

„Uvijek je Bog taj od kojeg dolazi svako dobro i svaki dar. Sve što imamo nezasluženi je dar njegove naklonosti i milosti. Zar ne da smo zaboravili tu istinu naše kršćanske vjere: da naš život počiva na darovanosti? Život ovog bračnog para uči nas da u ljudskom životu sva inicijativa počiva na Bogu. Pa i onda kada nam se čini da život gubi svoj smisao, kada bismo najradije okrenuli leđa Bogu, ne smijemo zaboraviti da je i u tim trenutcima Bog na našoj strani.“

Vlč. Diklić ustvrdio je da bi sva Božja inicijativa i naklonost bila na neki način uzaludna ako u životima vjernika ne bi bilo odgovora. „Čitav je naš vjernički život odgovor na Božju ljubav. To je tako važno da zapamtimo i uočimo: Bog nas ni na što ne prisiljava već nam daje potpunu slobodu u oblikovanju našega života. A svetački život Joakima i Ane izvrstan je primjer kako se surađuje i životom odgovara na Božju ljubav. Oni se nisu bojali suradnje s Bogom. Mnogi se od nas danas boje i strahuju grčevito za svoju sutrašnjicu. Opasnost je to: ne živjeti svoj život u punini, grčevito strahovati za njega te misliti samo na sebe i svoju komociju. Takav nas način života paralizira i udaljava od Boga.“

Objasnio je da se Joakim i Ana nisu bojali živjeti život s Bogom, pa čak ni u svojoj starosnoj dobi. „Upravo zato častimo ih kao zaštitnike djedova i baka: jer njihov život pokazuje da starost nije beskorisno vrijeme, da se starosti ne treba bojati te da starost nije bolest.“

Posvijestivši vjernicima da je sve što u životu imaju dar Božji, uputio ih je da promišljaju je li im život odgovor na Božje darove ili sebe stavljaju u središte svega.