Tri blagdanske mise slavljene su u kapelici – svetištu Sv. Leopolda i župnoj crkvi Sv. Jeronima u kojoj je svetac kršten. Prvu misu slavio je župnik don Siniša Jozić koji je u propovijedi rekao: „Svetost nije samo ono što mi činimo, nego ono što Bog u nama čini. Jer postati svetac ne znači udaljavati se od ljudskosti, nego joj se približavati dovodeći je do savršenstva. Sv. Leopold – po zavičaju i rodu pripada nama, a kao svetac svim narodima i svim vremenima – imao je vrlinu strpljivosti s čovjekom grešnikom. Takvo povjerenje u ljude i vjera u čovjeka davala je svakome novu priliku da može postati bolji ako se kao grešnik iskreno pokaje i zazove Božje milosrđe“.

Drugu misu predvodio je don Dražen Kraljić, župnik u Bogdašićima. U propovijedi istaknuo je sv. Leopolda kao duhovnog uzora mnogim kršćanima kroz obećanje koje daju redovnici kada polažu svoje zavjete, a to su: siromaštvo, čistoća i poslušnost.

Posebno je svečana bila misa koju je u večernjim satima slavio kotorski biskup Ivan Štironja uz koncelebraciju svećenika Kotorske biskupije. Mons. Štironja je u propovijedi govorio o osobnom hodočasničkom iskustvu na grobu sv. Leopolda za vrijeme svojeg studija u Padovi: „Redovito sam navraćao u tu sobicu, gdje je svetac svakodnevno dočekivao duše koje su se željele pomiriti s Bogom. I tu sam uvijek nalazio ne samo mir, nego i snagu za daljnje korake. Pod onim istim križem Spasitelja, i uz onaj isti lik Blažene Djevice Marije, posebno sam ga molio da nama svećenicima, svojim kolegama ispovjednicima izmoli milost i dar strpljivosti i blagosti u ispovijedi. Danas mu rado ponavljam tu istu molitvu, da pastiri Istoka i Zapada ne budu najamnici nego pastiri i zagovornici pomirenja i jedinstva, kako bi svi ljudi u svijetu živjeli u istinskom miru i ljubavi, kao braća i sestre jednoga nebeskoga Oca”. Biskup Štironja potaknuo je okupljene vjernike da nasljeduju osobine dobrog pastira: „Ponajprije, to je pastir koji je spreman svoj život dati za svoje stado. Nije to najamnik koji bježi kada stadu zaprijeti opasnost, nego pastir koji je tu osobito u trenucima kušnje i opasnosti. Pastir se suživljava sa svojim stadom, toliko vremena provodi s njim da stado upozna njegov glas. Naposljetku, pastir ima srca za sve, posebno za izgubljene bez obzira kojem stadu pripadaju”. Navodeći dar prorokovanja kojeg je posjedovao skromni kapucin, kotorski biskup zaključio je propovijed riječima: „Možda bismo kao hodočasnici željeli čuti i osjetiti odgovor na naše molitve. To ipak prepustimo Bogu. Neka glavni razlog našega hodočašća bude spasenje duša, evanđeoska ljubav utemeljena na Bogu koji je ljubav. Ljubav koja ujedinjuje Istok i Zapad, sjever i jug, ljubav koja je jača od nacionalnih i vjerskih razlika”.

Po završetku misnog slavlja don Siniša je, čestitajući blagdan, zahvalio svima koji su utkali sebe i svoje slobodno vrijeme u proslavu blagdana. Veliki doprinos proslavi dale su kao i uvijek sestre milosrdnice svetog Vinka Paulskog koje su se pobrinule oko svih potrebnih priprema za slavlje. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor sv. Jeronima pod ravnanjem s. Antonije Vugdelije i uz orguljsku pratnju Marine Tušup.

Biskup Štironja je na kraju euharistije svim župljanima i hodočasnicima čestitao blagdan sv. Leopolda, posebno pohvalivši ministrante i ministrantice za njihovo svjedočanstvo radosnog služenja oltaru, te zahvalio župniku na brizi i ljubavi koju iskazuje u radu na župi. Zbog epidemioloških mjera nije bilo procesije i cjelivanja relikvije.

Nije izostalo hodočašće omiljenom svecu vjernika iz cijele Kotorske biskupije te susjedne Dubrovačke biskupije, osobito iz Konavala koji su tijekom cijelog dana dolazili u njegovo svetište u Herceg Novi proseći potrebne milosti i zagovor.