Blagdan sv. malog brata Karla u zagrebačkoj Dubravi

Vlč. Matošević je u homiliji govorio uz prvo čitanje (Iz 61,1-3a) i uz redak Knjige proroka Izaije kojeg često čujemo tijekom došašća: „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva.” Slika te mladice je poput izdanka koji se budi u devastiranoj šumi. Izraelski narod čekao je Mesiju koji će ga osloboditi od neprijatelja. U Nazaretu Isus otvara tekst od Izaije te čita: „Duh Gospodnji na meni je jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje” te staje do riječi „i dan odmazde Boga našega”. Isus je Mesija koji nam otvara pogled na Boga koji ne čini odmazdu već oslobađa tako što sjeda s grešnima i nepravednima, koji prihvaća sve narode, sve jezike. Bog kojeg nam Isus naviješta je Bog koji povezuje, koji ne radi razliku između pravednika i nepravednika, između muškaraca i žena. Tako je i sveti Isusov mali brat Karlo bio otvoren svima, a mala sestra Marica je živjela u jednostavnosti i poniznosti, u ljubavi kao što nas je Isus ljubio.

U euharistijskom zajedništvu sudjelovala je i obitelj male sestre Marice iz Vinice kod Varaždina, prijatelji i susjedi malih sestara iz Dubrave, Trnja i Travna gdje su male sestre bile prisutne. Nakon mise radosno zajedništvo je nastavljeno u blagovaonici braće kapucina.

Isusova mala sestra Marica je prva mala sestra iz Hrvatske. U Isusove male sestre je ušla u travnju 1961. godine u Rimu, u generalnoj kući Tre Fontane. Svoje prve zavjete položila je 25. ožujka 1963. godine, a doživotne 1968. godine u bazilici Svetoga Petra u Rimu. U Hrvatsku se vratila 1969. godine, u Aljmaš, gdje je s malom sestrom Klaudijom Nadom, započela prvu zajednicu Isusovih malih sestra u nas. U Zagreb je došla 1980. godine u zajednicu na Trnju, na Krugama. Voljela je posjećivati bolesne i starije osobe i biti blizu obiteljima s djecom, mladima. Radila je pet godina u Caritasu na Kaptolu gdje je stekla puno poznanstava i prijateljstva. Posljednje godine života provela je u zajednici Isusovih malih sestara u Dubravi u koju su male sestre preselile u prosincu 2007. godine, nakon što im je uslijed urbanizacije srušena kućica na zagrebačkom Trnju.

Pri kraju života mala sestra Marica je zapisala: „Isus u Presvetoj Euharistiji je ostao uvijek u središtu moga života. Mogu reći da me je upravo štovanje Presvete Euharistije i jednostavnost dovelo Isusovim malim sestrama. I kada danas gledam svoj život dolaze mi snažno riječi malog brata Karla: ‘Bože, moj Bože, kako si dobar, milosrđu tvome, pjevat ću dovijeka’”.