Adventska duhovna obnova vjeroučitelja/ica i odgojiteljica u vjeri
FOTO: TUZN//Adventska duhovna obnova vjeroučitelj/ica i odgojiteljica u vjeri
U organizaciji Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije u utorak 20. prosinca u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca održana je adventska duhovna obnova za vjeroučitelje/ice i odgojiteljice u vjeri, izvijestio je nadbiskupijski Tiskovni ured.
Duhovna obnova počela je meditacijom koju je pripremio vlč. Domagoj Matošević, rektor nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke.
Misno slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško koji je na početku istaknuo kako je zahvalan Gospodinu „na ovoj ljepoti susreta, na dioništvu vaše duhovne obnove i vašega hodočašća u ovaj naš molitveni nadbiskupijski dom, k nebeskoj Majci i blaženomu Alojziju, kamo svima vama donosim i blagoslov našega nadbiskupa, kardinala Josipa.“
Tumačeći evanđeoski ulomak istaknuo je: „Blažena Djevica Marija je žena koja prihvaća neopisivu Božju ponudu, u redovitosti svoga življenja, u skromnosti svoga doma. On nas želi susresti na uobičajenim mjestima, želi biti s nama u naizgled beznačajnoj redovitosti, dok ga možda i sami tražimo u izvanrednosti. Dobro je primijetiti da samo ljubav može vratiti ljepotu i dostojanstvo tim prividno izgubljenim i nevažnim mjestima i trenutcima. Djelovanje Božjega Duha ne traži od nas da budemo najbolji, nego da budemo spremni prihvatiti njegovu Riječ koja se želi utjeloviti u našemu životu, biti s nama, očitovati se po nama u dobru.“
Dodao je „da nas Bog u svome planu uvodi i prožima svojom sjenom, koju doživljavamo kao teškoću, nerazumijevanje, ali se iz toga rađa plod Božje prisutnosti. Puno naših iskustava samo izgledaju kao tama kušnje, a zapravo su samo sjena za očitovanje svjetla milosti. To je ‘ljubav razlivena u našim srcima po Duhu Svetom’ (Rim 5, 5) koji nam je dan, koji prebiva u nama. Taj je kontrast predivan: osjenjenost Duhom, da se ne bojimo sjena grijeha, umiranja i beznađa.“
Biskup je homiliju zaključio molitvom: „Bože, ti držiš dubine Podzemlja/i nebeske visine, mora i rijeke,/dah svakoga stvorenja./Ti nas pozivaš na svoju svetu Goru/i raduješ se nedužnim rukama,/čistomu srcu i duši koja nije isprazna. U Blaženoj si Djevici Mariji/našao puninu milosti/i zapaljenu iskru vjere./Njoj si po anđelu objavio/čudesan dodir Duha,/njegovom ju sjenom prekrio,/da bi svijetu donijela/Svjetlo – Emanuela. Udijeli nam da te prihvatimo/u svome životu i u životu bližnjih;/da se – poslušni tvojoj volji –/ne bojimo tvoje prisutnosti/ni onoga što ona sa sobom nosi./Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.“
