Svetkovina sv. Petra i Pavla proslavljena u Trogiru

Misno slavlje predvodio je don Ivan Ćubelić, trenutačni župnik koji je prije toga obnašao mnoge visoke dužnosti u Nadbiskupiji, uz suslavlje dekana i župnika don Vinka Sanadera uz pratnju župnog zbora kojim ravna maestro Marin Ugrina. Okupili su se mnogi štovatelji sv. Petra i Pavla iz Trogira i okolnih župa.

Don Ivan u homiliji je napomenuo da je sv. Petar bio običan čovjek. “U početku se odluči krenuti za Isusom i napušta sve svoje, kad je Isus priveden na suđenje tri puta ga je zatajio, po tome se vidi da je Petar običan čovjek bez čvrstog stava. S Petrom imamo medalju s dvije strane, poput većine od nas običnih ljudi koji se prilagođavaju vremenu i prilikama u kojima žive. Tako jedna strana medalje Petra što ga Isus kritizira da je ovakav i onakav poput Ilije i Ivana Krstitelja, a druga strana medalje je kad Petar ustaje ispred ostalih apostola i svjedoči njihovu vjernost – Ti si Isus Krist, Sin Božji – Njegov pomazanik. To je bitno u Petrovu životu – u evanđelju i kod svakoga od nas. Tek kad uspijemo obnoviti i učvrstiti u sebi prijateljstvo s Isusom i kažemo mu da je On naš Bog, put, istina i život – Ti si moje svjetlo u tami, Ti si moja snaga u nevoljama, Ti si onaj koji čisti moju dušu od grijeha.

Vjera ima smisla kad je naše prijateljstvo čvrsto s Isusom, kad On nije za nas jedan od – nego je On za nas jedan jedini Bog – utjelovljena Riječ Božja. To je Isus Krist za nas i to je Petar ispovjedio i to Crkva ponavlja i lijepo je izgovoriti: Isuse ti si za mene, ne bilo tko, nego netko – moj spasitelj i otkupitelj. Tako vjeruju Petar i Pavao u ovoj prekrasno crkvi trogirskoj. Mi smo pozvani da živimo prijateljstvo sa svojima i s Bogom. Sv. Petar i Pavao kojeg danas slavimo jedini su koji su napravili grijehe, kod drugih apostola se ne spominje grijeh, iako su ih sigurno napravili. Za Petra se spominje da on taj koji je zatajio Isusa, iako je s Njim bio tri godine. S druge strane on je taj koji se zna kajati i koji se obratio i koji je na kraju dao svoj život za Isusa. Crkva spominje Petra i Pavla koji su bili grešnici, koji su iskreni i obratili su se, koji su se znali spustiti do prašine i položili su svoj život za Njegovu Riječ.

To danas traži Isus u našem životu, kada se prekrižimo da iskreno idemo s Isusom. Iskrenost mora biti odlika svih naših sakramenata. Sv. Petar je simbol cijele Crkve – imamo u papama sv. Petra do današnjeg dana. U Petru slavimo Crkvu koju Petar gradi na tvrdoj stijeni. Poslije uskrsnuća, Isus je dao Petru vlast da upravlja Crkvom: ‘Pasi jaganjce moje!’ Sv. Petar utemeljitelj je, a sv. Pavao promotor Crkve. On je imao ulogu širenja kršćanstva. Život sv. Pavla koji je ispunjen progonima i kamenovanjima svjedoči nam da trebamo biti kršćani koji će biti vjerni Bogu unatoč poteškoćama. Pavao je doživio Boga i zbog toga je izdržao sve žrtve. Danas nam poručuje da trebamo biti ustrajni i vjerovati. Ta dva apostola štuju se zajedno, no Crkva time nije željela umanjiti važnost svakoga od njih, već je upravo htjela naglasiti povezanost i bit njihova poslanja, a ta bit je osoba s kojom su se susreli – Isus Krist.

Oba su pogubljena mučeničkom smrću. U kršćanskoj ikonografiji svetog Petra prikazuje se s ključevima u ruci. Ponekad ga možemo vidjeti kako u ruci drži ribu. Zaštitnik je Crkve i Rima. Pod njegovom su zaštitom također pekari, ribari, urari, zidari, mesari, graditelji mostova i brodova. Svetog Pavla prikazuje se s knjigom svojih poslanica ili s mačem u ruci jer mu je mačem odrubljena glava.

U Apostolskom vjerovanju kažemo da vjerujemo u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu. Usporedit ćemo crkvu i obitelj. Svaka obitelj ima četiri odlike koje ima i Crkva: Crkva je katolička zato što je za sve narode, nije za jednu naciju. Mi smo članovi Crkve koja postoji u svim narodima. Nema tog jezika koji ne slavi Isusa Krista. Cijeli svijet slavi Katoličku Crkvu. I pravoslavci su bili katolici – katolička znači jedna za cijeli svijet.

Što znači za obitelji? U obitelji je katolička za različite karaktere koji se u jednoj obitelji rađaju. Najprije su dva različita karaktera koji utemeljuju obitelj, a to su otac i majka. Kako žena treba mužu, tako i muž treba ženi ne samo za djecu dok su na zemlji, nego i za vječno spasenje. U obitelji je svako dijete drugačije od drugoga. Obitelj je za sve, kao i ‘katolička’, za starije, mlađe, jače, nježnije. Obitelj je ljubav između muža i žene i poslije ljubav prema djeci. Ne daje svećenik sakrament ženidbe, on samo blagoslovi njihovu odluku ljubavi da će se pomagati i ljubiti cijeloga života u dobru i zlu. Sakrament ženidbe i ostali sakramenti su sveti, obitelj je sveta, zato se treba truditi i poštivati. Ljubav je vječna i s njom postajete jedno tijelo, darovali ste se jedno drugome, pa poslije i djeci kao otac i majka.”

Don Ivan istaknuo je da je vidio različite tipove obitelji koje su se raspale. Samo jedan tip obitelji za kojeg je siguran da se nije raspala je ona u kojoj se molilo. “Molitva daje jednu novu dimenziju između obitelj i Boga. Kako je Crkva sveta po ljubavi i dobroti jednih prema drugima, tako je i obitelj sveta po sakramentima i dobroti članova jednih prema drugima. Obitelj se treba truditi oko zajedničke molitve i zajedničkog dolaska na misu te posebice na svetu ispovijest. Koji je najveći grijeh? To je onaj grijeh kojeg ne želite predati Isusu u svetoj ispovijedi. Isus je došao na ovu zemlju da nas očisti i podigne kako bi išli pravim putom k Ocu Svemogućemu. Apostolska crkva u obitelji znači poslanje roditelja kao apostola da podučavaju svoju djecu do samostalnosti – dok oni ne postanu roditelji. Apostolat je prenositi vjeru na nove i mlađe generacije lijepim riječima i svojim primjerom. U crkvu dolazimo da Boga vidimo, a iz crkve izlazimo da ljubimo ljude koje susrećemo na putu našeg života”, zaključio je don Ivan Ćubelić.

Pri kraju misnog slavlja župnik don Vinko Sanader zahvalio se don Ivanu Ćubeliću, posebno na riječima o povezivanju crkve i obitelji, te župnom zboru na čelu s maestrom Marinom, kao i brojnim štovateljima sv. Petra i Pavla koji su došli na misno slavlje.