Blagdan sv. Stjepana Prvomučenika proslavljen u Opuzenu
Na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika 26. prosinca, u crkvi sv. Stjepana u Opuzenu, središnju misu predvodio je rektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa Split don Jure Bjeliš u koncelebraciji župnika don Ante Antunovića.
Slavlje na orguljama animirala je prof. Marijana Franičević.
Sveti Stjepan poručuje da se isplati živjeti za Krista, da se isplati živjeti za tu Istinu, da se isplati postaviti svoj život u Božje ruke, jer Bog je onaj koji je došao čovjeku da ga spasi a ne da ga upropasti. S tom mišlju, prihvaćajući Krista u život, i svoje živote povjeravamo Njemu, da nam Bog bude ona istinska i jedina prava snaga u životu, da možemo uz ovu borbu, neizvjesnost i često puta strah koji nas blokira – ići naprijed, rekao je, između, ostalog u uvodu misnog slavlja vlč. Bjeliš.
„Bog i danas dolazi, Bog uvijek iznova dolazi svakom čovjeku, poručujući mu samo jednu stvar koju mi moramo sebi posvješćivati uvijek: ‘Ja te ljubim’. Posvijestimo to sebi, to je ona misao koja mora unijeti svjetlost i radost u moj život i moju svakodnevicu… Postoji neizvjesnost i nije lako, ali nemojte sebe opteretiti, uvući strah u sebe, gdje će vas sotona slomiti i dovući do depresije. Rasteretite se crnih misli, rasteretite se osjećaja koji vas pritišću iznutra, dopustite da On u ljubavi priđe svakom od vas. Nadrastimo sami sebe, budimo duhovno jaki, ne klonimo duhom, ne dopustimo da prenaglasimo jednu stvarnost koja je vremenski ograničena, a zanemarimo onu stvarnost koja ima vječnost“, naglasio je u homiliji.
Sotona nas lomi upravo tamo gdje mislimo da smo najjači – a to su naše misli i osjećaji. Čovjek kad se uzda samo u sebe, svoje sposobnosti, svoje misli, svoje osjećaje, tu ga on zavrti i zavede bez problema, i onda mislimo da sve činimo ispravno, a u biti sve činimo krivo. Jučer smo slavili Božić, blagdan Božje ljubavi, Bog je došao, Bog je ušao u svakodnevicu našega života, u tamu našega grijeha, u bijedu našeg življenja, Bog nije ostao na onome da govori i kaže činite tako i tako…
Sveti Stjepan svoje svjedočanstvo – da je Krist Sin Božji – ne uskraćuje, znajući što ga čeka, znajući da ga čeka kraj njegova života. Ostavlja nam primjer da i mi prihvaćajući ljubav koju nam Bog daruje, imamo to svjedočanstvo, a moje svjedočanstvo je tamo gdje jesam, ne treba ići daleko… Bog ima više povjerenja u nas nego mi sami u sebe. Dopustimo da uđe radost, istinsko svjetlo, da obasja prvo naše živote i onda ćemo svijetliti onu istinsku ljubav koju On svima daruje, i neće nas opsjedati crne, negativne misli, kojima opteretimo svoje življenje.
Ako ne prepustimo sve Bogu, ako Boga ne stavimo na prvo mjesto, onda sve drugo dobije borbu za prvo mjesto, a ne može ništa biti na prvom mjestu! Ali, ako je Bog na prvom mjestu, onda će sve drugo biti na svom mjestu. Slijediti primjer sv. Stjepana – da me ništa izvana ne može pokolebati, pa ni smrt – treba duhovno nadrastati samoga sebe, a to jedino možemo, ako uistinu primimo Njega u svoj život i ako uistinu koračamo s Njime na životnom putu. Onda vjerujem – nema straha koji blokira,nema nepovjerenja, nema depresije, nema očaja, nema besmisla, ima problema, ima poteškoća, ima patnje ali s Njim se ide dalje, uvijek, poručio je vlč. Bjeliš.