Svečano misno slavlje u čast blaženom kardinalu, koje se ovdje već tradicionalno slavi prvu nedjelju nakon obljetnice smrti, predvodio je kancelar Porečke i Pulske biskupije mons. Sergije Jelenić uz koncelebraciju župnika domaćina vlč. Rudija Korace.

Zvona urešena likovima dvojice hrvatskih blaženika – kardinala Stepinca i Miroslava Bulešića

Zvona postavljena na preslicu znakovito su urešena svako s likom jednog suvremenog blaženika, kardinala Stepinca i Miroslava Bulešića. Zvona težine 260 i 150 kg lijevana su u poznatoj ljevaonici De Poli u talijanskom gradu Vittorio Veneto. Ukrašena su hrvatskim pleterom i natpisom „Škropeti 2021.“. Veće zvono urešeno je likom i imenom bl. Stepinca te natpisom „U ljubavi prema svome narodu ne dam se ni od koga natkriliti“, a manje zvono ima reljef bl. Miroslava Bulešića i njegovo geslo „Moja osveta je oprost“. Projekt nabave novih zvona realiziran je složnom suradnjom vrijednih župljana i župnika Korace, a pribavljena je i financijska potpora Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije.

„Okupljeni danas u ovoj lijepoj crkvi bl. Alojzija Stepinca i slaveći godišnji spomen njegova prelaska u život, rođenja za nebo – 10. veljače 1960. – želimo Bogu zahvaliti za Blaženika, za njegov život, postojano svjedočenje, svijetli primjer koji i nas danas poziva da ga slijedimo kako bismo i mi postali dionici njegove slave na koju nas Bog poziva,“ rekao je na početku homilije mons. Jelenić te je u nastavku naglasio „bl. Alojzije se odazvao Isusovom pozivu, postao je njegovim apostolom, i u vrlo teškim vremenima, ostao postojan do kraja. Za Isusa i njegovu Crkvu ovdje na zemlji spremno je prihvatio i napade neprijatelja, osude, ponižavanja, zatvor i samu smrt, ali nije se odrekao Isusa, vjere, Crkve. I zato se i na njemu ostvarilo današnje Evanđelje o blaženstvima: Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.“

„Isus u današnjem evanđelju poziva svakoga od nas da postanemo dionici njegovih blaženstava već ovdje na zemlji, a po smrti, u punini, u nebeskom Kraljevstvu. Ta blaženstva su pravila za život svakog kršćanina, putokaz koji vodi čovjeka do Boga. Ako se odazovemo Isusovom pozivu, ne znači da ćemo ovdje lagodno i dobro živjeti. Isus Krist je sam prošao ovom zemljom čineći dobro svima, ali i nosio svoj križ do kraja. On je po križu i smrti ušao u slavu. I nas poziva da ga slijedimo u životu, smrti i u uskrsnuću, slavi“, podsjetio je propovjednik te potaknuo „prihvaćajmo stoga jedni druge, pomažimo onima koji su u nevolji, koji su potrebni, kojima treba kruha i ruha, topla i prijateljska riječ ohrabrenja, oprostimo onima koji su nas povrijedili, molimo za oproštenje, odbacimo mržnju, budimo ponizni, jednostavni, maleni… I imat ćemo mir, radost, sreću… no, da bismo sve to ostvarivali postojano kroz cijeli život, potrebna nam je pomoć Božje milosti. A nju trebamo tražiti, izmoliti od Boga.“

Kardinal Stepinac je svojim životom iz dana u dan pokazivao pouzdanje u Boga

„Isus nam je svojim životom, molitvom – razgovorom s Bogom, svojim  Ocem, pokazao kako i mi moramo stalno biti povezani s Bogom. Ono što sami ne možemo učiniti, postići ćemo s Bogom, koji nas je s ljubavlju stvorio, brine se za nas i želi nam pomoći. Ako se istinski i u svemu pouzdajemo u Boga, naš će život biti blagoslovljen i za nas i za sve one s kojima i za koje živimo. Za takve prorok Jeremija kaže: „Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje“, podsjetio je propovjednik.

„Blaženi Alojzije Stepinac je uzeo za geslo riječi: „U Tebe se Gospodine, uzdam!“ Svojim je životom danomice pokazivao to pouzdanje u Boga, osobito onda kad je bilo najteže, kad su ga proganjali, optuživali, sudili…, a on je za njih molio. Pouzdanje u Boga davalo mu je snage. Ništa ga nije moglo slomiti. Dapače, i u tim najtežim trenutcima i sam je druge tješio, hrabrio, poticao na ustrajnost, jer Bog ostaje vjeran svojim obećanjima. Bog nikada svojih ne napušta, nego im pripravlja vijenac pravednosti, život vječni“, naglasio je mons. Jelenić.

Citirao je nadalje zagrebački katolički tisak iz 1934. godine: „Katolički list“ je za Alojzija Stepinca napisao prigodom imenovanja zagrebačkim nadbiskupom da ga „rese velike vrline: Odan je molitvi i srca milostiva prema sirotinji koju ljubi ljubavlju svetog Vinka Paulskog. Pun je apostolskog žara za Kristov križ. Sin je seljačke obitelji, pučanin, osjećajne duše, pun najsvetijih ideala, pa će znati svom vjernom puku biti i otac i prijatelj, spreman moliti i trpjeti, te svojim moćima i sposobnostima biti žrtva ljubavi za svoj narod“. Prigodom proglašenja blaženim Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici, 3. listopada 1998. godine, Sveti Otac Ivan Pavao II. je rekao: „Ovo je povijesni događaj u životu Crkve i hrvatskoga naroda. Podnijevši okrutnosti komunističkog sustava, jedan od najistaknutijih likova Katoličke Crkve, kardinal Alojzije Stepinac, sada se povjerava sjećanju svojih sunarodnjaka s blistavim znamenjem mučeništva“.

„Istina, svijet u kojem živimo ne cijeni samozatajan, skroman i požrtvovan način života za drugoga, podcjenjuje ga, ne želi biti malen, neznatan, skroman. Svijet teži za slavom, čašću, vlašću i bogatstvom. Živi u uvjerenju da sve može sam, da mu nitko ne treba. Prorok Jeremija za takve kaže: „Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom i srce svoje od Gospodina odvraća.“ A Evanđelje kaže: „Jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi!“

“Za takve neće biti plaće na nebu. Ostat će samo plač i škrgut zubi daleko od lica Božjega“ rekao je propovjednik te je u nastavku podsjetio „Čovjek danomice mora birati između sreće i nesreće. Jao čovjeku koji se uzdaje u samoga sebe, u drugoga čovjeka,  u svoje bogatstvo, u ono što posjeduje, jer mu sve to ne može osigurati sreću i život vječni. Život mu postaje pust i besplodan. Ako se čovjek okrene Bogu i sve svoje pouzdanje stavi u Njega, traži ga, sluša, vrši Njegovu volju, život će mu biti plodan, ispunjen radošću, mirom i srećom već na ovome svijetu. I neće se bojati smrtnog časa, nego baš naprotiv, veselit će se i s radošću iščekivati taj čas, jer već sada zna da će po smrti biti zauvijek sa svojim Gospodinom. Za takve današnje evanđelje kaže: Blago vama… „

Crkva bl. Alojzija Stepinca u selu Škropeti građena je od 1999. do 2010. godine 

„I zato Isusova blaženstva postaju za nas pravila za život, sigurnost uza sve teškoće i križeve, bolesti i patnje koje nam život donosi. Ako budemo ostvarivali ta pravila živjet ćemo u miru i ničega i nikoga se ne trebamo bojati. Ako je Bog s nama, tko će protiv nas? Neka nas i zagovor našeg nebeskog zaštitnika blaženog Alojzija Stepinca prati i od Boga izmoli milost čvrstoće u vjeri, ustrajnosti u uzdanju i postojanosti u nesebičnoj, djelotvornoj ljubavi prema Bogu i potrebnom čovjeku. I dao Bog da se bl. Alojzije što prije proglasi svetim“, zaključio je mons. Jelenić.

Prigodne zahvale a nadasve pohvale mještanima koji su tu crkvu najvećim dijelom izgradili vlastitim sredstvima, radom i pribavljanjem donacija izrekao je župnik Koraca. On je potom pozvao Sanju Mališa, koja je bila spitirus movens tijekom izgradnje crkve kao i pribavljanja zvona te joj je uručen prigodni dar, bakrorez te crkve.

Crkva bl. Alojzija Stepinca u selu Škropeti građena je od 1999. do 2010. godine. Kamen temeljac blagoslovio je sveti papa Ivan Pavao II. 1998. godine u Mariji Bistrici, a posvetio ju je biskup Ivan Milovan 7. svibnja 2010. godine.

Ovo područje središnje Istre obiluje uspješnim obiteljskim poduzetničkim primjerima, koji su svoju slogu pokazali i velikim udjelom u izgradnji ove crkve.  Pokazatelj je to i velikog štovanja koje u tom kraju postoji prema bl. Alojziju Stepincu, ali općenito i dubokog vjerskog opredjeljenja na koje su ti marni i radišni ljudi napose ponosni.

Prvi pokušaj pokretanja izgradnje postojao je još davne 1955. godine, no zbog sveopće društveno-političke klime tada nije ostvarena. U toj filijalnoj crkvi župe Motovunski Novaki, mise se održavaju redovito nekoliko puta tjedno, a  koristi se povremeno i za radne biskupijske susrete.

Od sada će ova crkva i zvukom zvona služiti kao podsjetnik na važnost duhovnosti u svakodnevnom životu: zahvaljujući automatizaciji odzvanjati će pune sate te Anđeosko pozdravljenje u 6, 12 i 18.30.