Uz domaće vjernike na misi je sudjelovao veliki broj vjernika, koji su hodočastili brodom iz Dubrovnika, kao i stručnjaka koji su radili na obnovi crkve. Dobrodošlicu svima poželio je fra Josip Sopta, koji je od Franjevačke provincije sv. Jeronima bio zadužen za ovaj projekt obnove vrijedan oko milijun eura.

Biskup je naglasio kako se ovom obnovom na neki način uspostavlja mir s prethodnim generacijama koje su crkvu gradile te također s generacijama koje dolaze i kojima se u nasljeđe ostavlja obnovljena crkva.

Na početku propovijedi dubrovački biskup naveo je citat iz Službe čitanja blagdana od sv. Andrije Kretskog, biskupa iz 8. stoljeća, koji govori o svetkovini Male Gospe: „Danas je Stvoritelju svega sagrađen stvoreni hram i stvorenje na nov i dostojanstven način sprema Stvoritelju novo boravište.“ Ovaj blagdan slavimo ne samo zato što je Marija rođena nego i zato što je u njoj rođen Božji hram, mjesto gdje će Bog postati ‚s nama Bog‘ i uzeti svoje boravište među nama, kazao je biskup.

Vjerom su prethodne generacije stvarale ovu crkvu

Povezao je to s evanđeoskim ulomkom ( Mt 1, 1 – 16.18 – 23) koji je donio rodoslovlje, popis niza generacija židovskog naroda, koje su prethodile Mariji, a kroz koje je Bog postupno pripremao u Mariji svoje boravište. Nisu to sve sveti ljudi, ima tu i grešnika, ima i svetih koji su bili grešnici. U tom nizu se ističu dvije osobe: Abraham, koji je na početku i Marija, koja je na kraju. Ono što je posebno obilježavalo te dvije osobe je njihova vjera, vjera kojom su se bili sposobni odreći svoga plana i slijediti onaj Božji, naglasio je biskup Uzinić. Za Abrahama Sveto pismo kaže da je povjerovao u vjeri, protiv svake nade, i u toj vjeri napustio je svoj zavičaj i krenuo kamo ga je poslao Gospodin. Slično se može reći i za Mariju. Njoj je anđeo progovorio o Božjem planu, a po Marijinom pristanku je omogućeno da se po Mariji u našem svijetu može nastaniti Bog.

Tu sliku Marije koja je prvi hram, ona u kojoj je Bog postao s nama Bog, biskup je primijenio na obnovljenu crkvu koja je hram, mjesto za koje mi kršćani držimo, da nam približava i po euharistijama koje se slave uprisutnjuje Boga.

Na počeku gradnje ove crkve također je vjera redovnika i stanovnika ovog otoka, nastavio je biskup, koji su, jer su imali potrebu za Božjom prisutnošću i susretom s Gospodinom, odlučili sagraditi ovaj hram i mnoge druge na svome otoku. „Vjera ne samo da je gradila ovaj hram nego ga je iz generacije u generaciju održavala, obogaćivala i uređivala. Da se ljudi nisu ovdje okupljali na susret s Gospodinom, ova bi se crkva, kao i mnoge druge, davno srušila“, rekao je dubrovački biskup.

Spomenuo je i vjeru onih koji su darivali novac kao i onih koji su izrađivale umjetnine. Abrahamovu vjeru protiv svake nade usporedio je s vjerom franjevca Sopte, koji je kucao na mnoga vrata da bi pribavio novac za obnovu i često bio odbijan. „On je sa svojim entuzijazmom i vjerom protiv svake nade, uz suradnju mnogih od vas pa i uz podršku biskupije, priveo ovaj projekt kraju. Vjerujem i da je vama na Lopudu, kao što vam je bilo stalo da ponovno zazvone zvona, bilo stalo i da se obnovi mjesto na kojem se, umjesto župne crkve, okuplja ova zajednica.“

I mi smo pozvani biti boravište Stvoritelju

Još je jedan prostor u kojem se treba dogoditi ono što se dogodilo Mariji, ustvrdio je biskup. Potaknuti njezinim primjerom i slikom ove crkve, i mi bismo trebali napraviti boravište Stvoritelju, učiniti da i mi kao stvorenja na nov i dostojanstven način spremimo Gospodinu novo boravište. „A to novo boravište smo svi mi. Svi mi, kao pojedinci, pozvani smo biti hram u kojem Bog boravi. Hramovi Duha Svetoga! To smo i mi, kao zajednica, kao Crkva. Kao takvi smo također pozvani biti hram, mjesto ili zajednica u kojoj je uvijek ponovno moguće susresti Boga. Zajednica ili hram koji tog Boga kojeg susreće i uprisutnjuje, donosi i nudi svima drugima.“

Da bi se to dogodilo i u nama i u Crkvi, potrebna je vjera, nastavio je biskup Uzinić. Vjera početka, vjera koja je na neki način nastavak onog niza generacija koji su doveli do Marije, do onog trenutka u kojem je Bog po njoj postao s nama Bog. To je vjera Crkve, u koju smo i mi u jednom trenutku uključeni. Mi nismo to što jesmo započeli u ovom trenutku, nego su iza nas generacije i generacije onih koji su vjeru živjeli i omogućili da dođe do nas.

To je važno znati jer nas to obvezuje, poručio je biskup i dodao: „Kao što nas obvezuje da i ovo kulturno i vjersko blago ovog otoka, obnovljeno i obogaćeno našim doprinosom, prenesemo budućoj generaciji tako nas isto obvezuje da život i vjeru koju smo primili, koja nam je darovana, prenesemo budućoj generaciji. Da bi se to dogodilo potrebna je naša osobna vjera, koja u nama potiče odgovor na Božji plan koji on ima s nama. Odgovor je to koji će nam omogućiti da se oslobodimo onih svojih osobnih želja i planova, koji su često sebični, i da sebe, na svoj način i na svom mjestu, ugrađujemo u onaj Božji plan. Kao što je Bog imao plan s onim generacijama prije Marije tako ima i s onim generacijama poslije.“

Obnoviti sebe kao što smo obnovili crkvu

Božji plan je prije svega njegova želja da i mi budemo oni u kojima Bog, po načinu na koji mislimo, govorimo i činimo, može biti prisutan u ovom svijetu i vremenu, ustvrdio je biskup. „Da bi se to dogodilo potrebno je, poput ove crkve, da se obnovimo. Prije svega to je osobna obnova koja se zove obraćenje. A onda Bog po obraćenju, koje je obnova svakog od nas, to naš doprinos da se Crkva obnovi. Kako Crkva na Lopudu, tako i naša dubrovačka Crkva koja je započela svoj proces obnove kroz govor i razmišljanje o sinodi, u kojoj razmišljamo kako bismo zajedno i u suradnji, mogli kao stara Crkva mogli odgovoriti izazovima novog vremena.“

Neka nam Blažena Djevica Marija, kojoj danas slavimo rođendan, i koja je svojim primjerom odustajanja od svojih planova i slijeđenjem Božjeg plana, „pokazala kako se događa to da netko postaje hram i da se u njemu i po njemu utjelovljuje Bog“, kazao je biskup. A na temelju toga bismo i mi, zahvaljujući ovoj obnovljenoj crkvi, njezinoj slici, mogli učiniti ono što je potrebno da bi se u nama i po nama Bog nastavio utjelovljivati. „I da bismo i kao pojedinci i kao Crkva mogli biti njegov živi hram, kako za ovu generaciju u kojoj živimo tako i za buduće generacije, kojima smo dužni prenijeti život i vjeru koju baštinimo.“

Uz rožatskog župnika Soptu, koji je mnogo truda uložio o obnovu ove crkve, na misi su koncelebrirali fra Veselko Grubišić, gvardijan franjevačkog samostana Male braće iz Dubrovnika, bivši župnik don Frano Markić Aleluja, župni upravitelj susjedne župe Koločep p. Krešimir Djaković, a duhom je bio prisutan don Ivan Šimić, koji zbog objektivnih razloga nije mogao sudjelovati. Na misi je bila i franjevka s. Mara koja je toga dana napunila 50 godina redovničkih zavjeta, pa su je okupljeni pljeskom pozdravili. Uz domaći zbor ove župe na misi je pjevao i zbor mladih.

Predstavljena obnova crkve i zvonika

O samoj obnovi crkve i zvonika nakon mise govorili su dr. fra Josip Sopta i arhitektica Sandra Brajković.

Delegat provincije za obnovu lopudske crkve i zvonika dr. Sopta je izrazio zahvalnost donatorima koji su novčano pomogli obnovu, kao i svima koji su na bilo koji način dali doprinos ovoj svečanosti. Podsjetio je kako je njegova generacija franjevaca u proteklih 50 godine obnovila više od 20 starih samostana od kojih je većina, kao i ovaj, iz 15. stoljeća. Prije dvije godine obilježen je završetak radova na samostanu kojeg je obavila tvrtka „Arcus Dalmatia“ uz potporu Francesce von Habsburg, s kojima je franjevačka provincije 1998. potpisala ugovor za najam samostana u trajanju od 99 godina, podsjetio je. U taj ugovor nisu ušli obnova crkve i zvonika i oni to nisu bili dužni napraviti. Novac od jednog naknadno iznajmljenog prostora ovim najmoprimcima provincija je odlučila usmjeriti prema obnovi crkve i zvonika, no to nije bilo dovoljno.

Dr. Sopta je živopisno objasnio kako je obilazio razne osobe kako bi dobio donacije, i mnogi su ga odbili. Obnova nije financirana tek izvana dobivenim sredstvima, kako se možda stječe dojam, nego su franjevci uz pomoć donatora to napravili, slično kao i kad se samostan gradio. Podsjetio je kratko na povijesnu priču ovog samostana. Krajem 15. stoljeća Lopud je naglo procvjetao. Dubrovačka Republika je tada željela, a i sami franjevci, objediniti sve samostane na svom području u tzv. provincije. Franjevci su imali šest samostana, pa su na brzinu napravljena još tri, u Orebiću, Cavtatu i na Lopudu, što je bio dovoljno da imaju svoju provinciju. Crkva i samostan su napravljeni na špilji pa se popularno zove Gospa od Špilice. Nisu sačuvani povijesni podaci tko je sve gradio i svu ovu masu uravnotežio na ovakvom mjestu, kazao je dr. Sopta. Poznato je da je prvi gvardijan bio fra Bernardin Caboga. Kronike kažu da je samostan napravljen „žrtvom i marom franjevaca te darovima dobročinitelja“, a to se može reći i za ovu obnovu, ustvrdio je. Lopud je u 16. stoljeću, u najboljim vremenima, imao 700 domaćinstava, što se množi s četiri jer nisu bile velike obitelji, te to iznosi oko 3000 stanovnika. U samostanu je bilo sedam franjevaca, a u isto vrijeme je građena i još veća dominikanska crkva na otoku.

Predavač je naglasio kako se u obnovi vodilo računa da se ne traži da pokriju državne institucije, koje su, zajedno s Gradom, sudjelovale u petini ukupnih troškova, te su franjevci ponosni na to da nisu porezne obveznike opteretili. Nabrojao je donatore: Franjevačka provincija sv. Jeronima Zadar, Društvo prijatelja dubrovačke starine, donatori-prijatelji koji su željeli ostati anonimni, Ministarstvo kulture, Grad Dubrovnik, Ministarstvo obnove i europskog razvitka, Caboga Stiftung, grupa Lopud, brojni anonimni prijatelji te Arcus Dalmatia s Francescom von Habsburg Thyssen Bornemisza.

Iznijevši podatak kako ukupni projekt prema nekim izračunima na kraju iznosi oko milijun eura, dr. Sopta je kazao: „To je trebalo sakupiti“. Istaknuo je kako je, u tome kad su ga jedni odbijali a drugi potom darivali, vidio prst Božji. Zahvalio je projektantima, izvođačima radova, konzervatorima, Konzervatorskom zavodu Dubrovnik, Lopuđanima koji su na razne načine pomagali.

Ozbiljni svjetski mediji Le Figaro i Financial Times proglasili su ovaj samostan najljepšim mjestom u Hrvatskoj, kazao je dr. Sopta te zaključio: „Ja mislim da je to dala Gospina zaštita, pa sve vas koji ste radili i obnavljali povjeravam njezinoj zaštiti.“

Arhitektica Brajković je kazala kako je rad na obnovi kulturnih dobara za sve sudionike veliki izazov, te da se u osam godina rada na obnovi crkve i samostan prošlo kroz tri faze sanacije te je nabrojala radove koji su u tim fazama rađeni. Uz obnovu samostana završenog prije dvije godine ova priča je sada zaokružena. Prilikom uklanjanja žbuke sa zidova crkve otkriveni su oslici koji su restaurirani i sada se mogu vidjeti na zidovima, a riječ je o posvetnim križevima. Na zvonik je postavljen i križ koji dugo nije bio na tom mjestu.

Obnova crkve i samostana uključila je, uz ostalo, obnovu krova i zidova crkve, zahtjevnu sanaciju zvonika te obnovu unutrašnjosti crkve. Uvedene su i nove električne instalacije, sređeni zidovi, vrata, restaurirani oslici. Ostalo je još nekih radova koje treba napraviti, bitno je urađeno, te će crkva biti predana župi da bude mjesto okupljanja gdje će slaviti Gospodina.

Okupljene je pozdravio i izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske, pomoćnik ministrice kulture i medija Davor Trupković koji je čestitao svima na realizaciji ovog projekta te pohvalio interdisciplinarni pristup obnovi.