Uz biskupa je koncelebrirao i župnik u Promini fra Marko Duran.

U homiliji biskup Rogić kazao je kako u crkvu čovjek dolazi Bogu zahvaliti za primljena dobročinstva, donosi Bogu i svoju radost: slavlja sakramenata krštenja, krizmi, ženidbe, blagdani, godišnjice. „Sve se Bogu prikazuje da Bog bude u svemu. Tako crkva postaje ne samo Božje kuća, nego i naš dom u Božjoj nazočnosti. Bogu prinosimo i svoje žalosti, rastanke od najmilijih, molitve za pokojne, molitve za bolesne, molitve u nevoljama života. Po svakoj crkvi odzvanjaju Isusove riječi: Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“.

Posvećena crkva, posvećeni tabernakul posvećuje i nas. Ako Božjoj milosti dopustimo, ona i od nas čini svoj hram, svoje prebivalište. I mi možemo jedni drugima postati Bogonosci – oni koji nose Boga drugima. Po svetoj Pričesti Bog ulazi u hram naše duše, zapravo od naše duše čini svoj hram. Što ima svetije, vrjednije ili važnije od toga. Zato neka nam i ovo današnje slavlje bude na učvršćenje vjere, na otvorenost duše porukama obraćenja i spasenja, te trajni zalog naše povezanosti s Bogom, da doista postanemo ukućani Božji, poručio je biskup vjernicima župe Promina.

Župna crkva sv. Mihovila arkanđela u Oklaju izgrađena je 1784. godine. Zvonik uz nju podignut je 1794.-98. godine. Crkva je 1880. god. produžena polukružnom apsidom. Više puta je obnavljana, osobito 1973. godine. U Domovinskom ratu crkvu su zapalili i oštetili pobunjeni Srbi. Obnovljena  je 1996. godine, kazao je župnik fra Marko Duran. Zahvalio je svima koji su doprinijeli obnovi crkve, a na poseban način vjernicima župa Promina koji su svojim prilozima pomogli obnovu crkve svetog Mihovila. Također zahvalio je i biskupu Tomislavu Rogiću.

Nakon misnog slavlja biskup je u dvorištu župne kuće blagoslovio bistu mučenika fra Pavla Silova.  Njega su partizani ubili u Promini između 28. i 29. lipnja 1942. godine.