Sestre milosrdnice Provincije Bezgrješnog začeća BDM u Zagrebu prodale su Požeškoj biskupiji zgradu svoga požeškog Samostana sv. Josipa, koju su izgradili isusovci početkom 18. stoljeća za svoju gimnaziju, a koja im je s obzirom na sve manji broj sestara postala prevelika i preskupa za održavanje. Dosadašnju samostansku zgradu Biskupija preuređuje za svoje odgojno-obrazovne potrebe, prvenstveno za katolički Dječji vrtić sv. Leopolda Mandića, a sestrama koje djeluju u Požegi dala je na raspolaganje spomenutu biskupijsku kuću za njihovo stanovanje.

Uvodeći u slavlje blagoslova, biskup Škvorčević rekao je sestrama da su se tom seobom preselile iz jednog zdanja u drugo, prostorno prikladnije za njihove potrebe. Istaknuo je da se prikladnost nekog prostora zapravo očituje po onome što netko živi i nosi u svom srcu. „U njemu se događa prava seoba koja nas prenosi do neba i Božju prisutnost do nas“, rekao je.

Potaknuo ih je da tim blagoslovom zamole Gospodina da im pomogne u novom zdanju živjeti blizinu s njime i međusobno. Na temelju naviještene Božje riječi iz Poslanice Hebrejima, mons. Škvorčević je u prigodnoj homiliji podsjetio da je ta Poslanica zapravo prvokršćanska homilija, model na koji način bi trebalo čitati i meditirati Božju riječ. Spomenuo je da je naviještena Božja riječ „izuzetno snažna po imperativima kojima nas upućuje što trebamo činiti da bi ova kuća-zgrada, postala dom-samostan“.

Podsjetio je sestre da su kuće zidovi, a hoće li oni biti dom ne ovisi o tome kako su ih uredili, nego o odnosu onih koji u njima žive ponajprije prema Bogu, a onda i jednih prema drugima. Hoće li novouređeni zidovi biti njihov samostanski dom ovisi ponajprije o onome što će one živjeti i nositi u svojim srcima za Boga i jedne prema drugima. Zamolio je Gospodina da njihova srca ispuni plemenitošću, dobrotom i ljubavlju, koje će dijeliti jedne s drugima, živeći vjernost zavjetima poslušnosti, siromaštva i čistoće.

Potom je biskup Škvorčević obišao prostore novouređene kuće, poškropio ih blagoslovljenom vodom, podsjetivši sestre što su postale po vodi krštenja. Na kraju im je zahvalio za požrtvovnost kojom sudjeluju u pastoralnom poslanju požeške mjesne Crkve.