Raspelo su 1898. godine podigli Fabijan i Ana Šimunić, koji su u selu živjeli. Iskopali su i bunar u kojem i danas ima vode, a na njemu piše: „Fabijan Šimunić 1898 24/2“. Raspelo su sada obnovili potomci Šimunića i župljani.

Misu kraj raspela predslavio je staropetrovoselski župnik Ivan Nikolić.

Pozdravljajući okupljene rekao je da je to selo nekada bilo puno života, a danas je ostao samo znak da ga je ondje bilo. Mjesto su obilježila dva križa: na njegovom početku i kraju i kao da prenose Isusove riječi: „Ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi!“

„Naša težnja je uzaći k Bogu. Isus je otišao pripraviti nam mjesto, a naš put do tamo, kao i Isusov – put je križa“, rekao je župnik. Zahvalio je obitelji Šimunić i vjernicima koji su obnovili raspelo koje je blagoslovio.

Šimunići kažu da su ponosni na križ i bunar svojih predaka. Rado dolaze onamo, listaju sjećanja na svoje pređe i nekadašnji život u selu.

Josip Muhar, rođen u Vladisovu prije 65 godina u skromnoj kući na jednom od okolnih brda, svjedoči da su na njima nekada bile kuće, a mještani su se kasnije „spustili“ na današnju lokaciju Vladisova. Selo je bilo prilično naseljeno. Zabilježeno je da je 1953. godine imalo 154 stanovnika, a danas ih je četvero.

Mladi su se raspršili po svijetu, stariji pomrli. Muhar kaže da u Vladisovu nije bilo škole, nego su prva četiri razreda pješačili stazom preko brda do Staraca, a od 5. razreda pohađali su školu u Starom Petrovom Selu. Kazao je da je kirvaj u Vladisovu bio na Vinkovo, pa se na početku sela toga dana, bez obzira na zimske uvjete, igralo kolo. Bilo je mladih. Kad je on bio momak, u selu su bila 24 mladića i nešto manje djevojaka, a danas nema nikoga.

„Zadivila nas je predivna ljetna razglednica Vladisova, mir, raskoš boja, pjev ptica, a obnovljeno raspelo, simbol vjere, ponosno stoji, okićen peškirom i poziva prolaznike zastati, prignuti glavu i pozdraviti Isusa – Put, Istinu i Život svakog kršćanina“, dojam je sudionika održanog slavlja.