Bog – dalek i blizak

Kateheza br. 59 – Svet je Gospodin Bog naš
Uvodno biblijsko čitanje: Ps 98
“Jahve kraljuje – nek zadršću narodi; / sjedi nad kerubima – zemlja nek se potrese! / Velik je Jahve na Sionu, / uzvišen nada sve narode. / Nek slave ime tvoje veliko i strašno: / ono je sveto! / Ti kralj si moćan koji ljubiš što je pravo, / pravednost ti si utvrdio, / pravo i pravednost vršiš u Jakovu. / Uzvisujte Jahvu, Boga našega, / padnite pred podnožje njegovo: / ono je sveto. / Mojsije i Aron među svećenicima njegovim / i Samuel među onima koji zazivaju ime njegovo: / zazivahu Jahvu, i on ih usliša. / Iz stupa od oblaka govoraše njima: / slušahu zapovijedi njegove / i odredbe što ih dade. / Jahve, Bože naš, ti si ih uslišivao; / Bože, milostiv si bio njima / premda si kažnjavao grijehe njihove. / Uzvisujte Jahvu, Boga našega, / padnite pred svetu goru njegovu: / jer svet je Jahve, Bog naš”.

1. “Gospodin kraljuje”. Taj usklik kojim započinje psalam 98, koji smo upravo poslušali, otkriva njegovu glavnu temu i karakteristični književni rod. Riječ je o pjesmi koju narod Božji uzdiže Gospodinu, koji vlada svijetom i poviješću kao transcendentni i vrhovni vladar. Taj se psalam nadovezuje na slične himne – psalme 95-97, o kojima smo već razmišljali – koje časoslov postavlja kao idealne jutarnje molitve.
Vjernik, započinjući dan, zna da nije prepušten na milost i nemilost slijepom i mračnom usudu, niti osuđen na nesigurnost svoje slobode, niti predan tuđim odlukama, niti njime vladaju povijesni događaji. On zna da se iznad svake zemaljske stvarnosti uzdiže Stvoritelj i Spasitelj u svojoj veličini, svetosti i milosrđu.

2. Stručnjaci su iznijeli različite pretpostavke o upotrebi toga psalma u liturgiji hrama na Sionu. Taj psalam ima okus kontemplativne hvale koja se uzdiže prema Gospodinu, koji sjedi u nebeskoj slavi pred svim narodima i zemljom (usp. r. 1). Ipak, Bog se uprisutnjuje u prostoru i usred zajednice, to jest u Jeruzalemu (usp. r. 2), pokazujući da je “Bog s nama”.
Sedam je svečanih naslova koje psalmist pridaje Bogu već u prvim recima: on je kralj, velik, uzvišen, strašan, svet, moćan, pravedan (usp. rr. 1-4). Nešto dalje Bog je predstavljen kao “milostiv” (r. 8). Naglasak je prije svega na svetosti Božjoj: tri put se ponavlja – gotovo u obliku antifone – da je on “svet” (rr. 3.5.9). Taj izraz označava, u biblijskom jeziku, prije svega božansku nadnaravnost. Bog nas nadilazi i beskrajno je uzvišen nad svakim stvorenjem. Ta nadnaravnost, ipak, ne čini ga neosjetljivim i stranim vladarom: kada ga se zazove, ogovara (r. 6). Bog je onaj koji može spasiti, jedini koji može osloboditi ljudski rod od zla i smrti. On, doista”, “ljubi što je pravo” i “pravo i pravednost vrši u Jakovu” (r. 4)

3. O temi svetosti crkveni su oci ispleli bezbrojna razmišljanja, slaveći božansku nepristupačnost. Međutim, taj nadnaravni i sveti Bog je postao blizak čovjeku. Štoviše, kao što kaže sveti Irenej, “priviknuo” se na čovjeka već u Starome zavjetu, očitujući se kroz ukazanja i govoreći po prorocima, dok se čovjek “privikava” na Boga tako što ga uči slijediti i biti mu poslušan. Sveti Efrem u jednom od svojih himana čak ističe da se po utjelovljenju “Svetac nastanio u krilu (Marijinu) na tjelesan način. / Sada se pak nastanio u srcu na duhovan način” (Inni sulla Nativita, 4,130). Uz to, po daru euharistije, u analogiji s utjelovljenjem, “Životni Lijek je došao odozgor / da se nastani u onima koji ga nisu dostojni. / Nakon što je ušao, / nastanio se s nama, / tako da se i mi sami posvećujemo u njemu” (Inni conservati in armeno, 47,27.30).

4. Ta se duboka povezanost između Božje “svetosti” i blizine razlaže također u psalmu 98. Doista, nakon što je razmatrao potpuno Gospodinovo savršenstvo, psalmist podsjeća da je Bog bio u stalnom doticaju sa svojim narodom po Mojsiju i Aronu, svojim posrednicima, kao i po Samuelu, svom proroku. On je govorio i bio slušan, kažnjavao prijestupe, ali također opraštao. Znak te njegove prisutnosti u narodu bilo je “podnožje njegovo”, to jest prijestolje kovčega hrama na Sionu (usp. rr. 5.8). Sveti i nevidljivi Bog učinio se, dakle, raspoloživim svome narodu po Mojsiju zakonodavcu, Aronu svećeniku, Samuelu proroku. On se objavljivao u riječima i u djelima spasenja i suda i bio je prisutan na Sionu po bogoštovlju slavljenom u hramu.

5. Mogli bismo, dakle, reći kako se psalam 98. ostvaruje danas u Crkvi, sjedištu prisutnosti svetoga i transcendentnog Boga. Bog se nije povukao u nepristupačan prostor svoga otajstva, ravnodušan na našu povijest i na naša iščekivanja. On “dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat će krugom zemaljskim po pravdi i pucima po pravici” (Ps 97,9).
Bog je došao među nas nadasve u svome Sinu, koji je postao jedan od nas da u nas ulije svoj život i svoju svetost. Zbog toga mi sada Bogu ne pristupamo sa strahom već s povjerenjem. Imamo, naime, u Kristu vrhovnog svećenika sveta, nevina, neokaljana. On “može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima” (Heb 7,25). Naša se pjesma, dakle, ispunja vedrinom i radošću: veliča Gospodina kralja, koji boravi među nama, otirući svaku suzu iz naših očiju (usp. Otk 21,3-4).