BOG TVOJ KRALJUJE!

“Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji navješćuje mir, oglašuje sreću, navješćujući spasenje govoreći Sionu: Bog tvoj kraljuje!” – ( Iz 52,7 )

U trenutku koji živimo, čine li nam se nevjerojatnim ove riječi proroka Izaije? Ako je za proteklu jubilejsku godinu papa Ivan Pavao II rekao da će biti «godina milosti Gospodnje«, a to je i po mnogo čemu bila, onda je početak novog tisućljeća pun tjeskobe, straha i neizvjesnosti.

Događaj u New Yorku otvorio je novo razdoblje povijesti. Kao da ništa nije kao prije. Postavlja se pitanje, do kojih granica ide čovjekova sigurnost koja se temelji na novcu, moći, prestižu, naoružanju! Do kojih granica čovjek može dirati u prirodu, u ljudski život kao takav a da mu se sve to ne vrati kao bumerang? Svi se slažu da više nemaju sigurni život kao do sada. Dobro vidimo svoje granice i ograničenja. Vidimo nemoć pred zlom, grijehom, terorizmom. U ovom problemu tajna zla dolazi do punog značenja. Čovjek se pita: Gdje je tu Bog? Je li on to dopustio? Što je njegova volja? Svakako, za nas vjernike ova situacija je jedan znak. Pred srušenom zgradom Svjetskog trgovačkog centra svakodnevno vidimo ljude u molitvi i zajedništvu. Dobro vidimo koja je perspektiva ovog svijeta koji se ne gradi na Bogu.

No anđeo im reče: “Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest , veliku radost! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin!” (Lk 2, 10-11).
U Isusu Kristu Bog nam daje najsnažniji znak kršćanske nade. Isus može promijeniti naš život i on je gospodar sadašnjosti i budućnosti. Zato su anđelove riječi nešto što kao kršćani trebamo širiti oko sebe. Tu kršćansku nadu vidim očitovanu u našoj Nadbiskupiji, osobito kada posjećujem župne zajednice koje nastoje oko nove evangelizacije. U srcima mnogih ljudi vidim koliko željno traže Boga. Toliki se po prvi put istinski susreću sa Božjim milosrđem u sakramentu pomirenja, susrećem mlade koji su spremni slijediti Krista u svećeništvu ili redovništvu, obitelji koje su otvorene životu i zauzete u vjerskom odgoju djece, brojne vjernike laike koji žele aktivno sudjelovati u naviještanju vjere.
“Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu” (Iz 9,1).

U Božiću vidimo da Bog ljubi svakog čovjeka i da je zato poslao svog Sina da nas spasi (usp. Iv 3, 19 ). Božja ljubav i u ovom trenutku želi stvoriti “nešto novo”. Kako ne spomenuti u ovom trenutku izuzetnu ulogu svetog oca Ivana Pavla II. U njegovoj se osobi susreće Istok i Zapad, Sjever i Jug. On se jednako zalaže za siromašne i bogate, mlade i stare, kršćane i ljude drugih religija. Nosi poruku mira svugdje gdje dolazi. Kršćanstvo ima poruku mira: “On je Knez mira” (usp. Iz 9,5), Isus je naš mir.
Vama draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, vjeroučitelji i vjeroučiteljice, vama dragi bogoslovi i sjemeništarci, dragi Kristovi vjernici – želim čestit Božić i
i blagoslovljenu 2002. godinu!
Vaš nadbiskup
+ Ivan