„Tako je istinski snažan sadržaj današnje svetkovine! Lako nam je to prepoznati već u njezinu izvornom imenu: „Epifania“ – „Bogojavljenje“. I kao da se upravo današnja svetkovina, poput „zvijezde“ koja se i spominje u biblijskim izvještajima, nekako „nadvila“ nad sva naša božićna slavlja, i rasvjetljuje nam, pomaže nam da raspoznamo pravu istinu onog jednostavnoga, skrovitoga i siromašnoga događaja Kristova rođenja u Betlehemu. Bogojavljenje, stoga, trebamo prigrliti kao izuzetno važan putokaz našoj vjeri – i osobnom iskustvu vjere, i razumijevanju cjelokupnoga poslanja Crkve, kojoj smo krštenjem pridruženi“, rekao je biskup Ćurić.

Podsjetivši na povijest nastanka svetkovine Bogojavljenja, posvijestio je kako su prva stoljeća u kojima se oblikovalo kršćansko svetkovanje i raspored blagdana prebogata veoma plodnom razmjenom kršćanskoga Istoka i Zapada. Taj spomen na povijesni nastanak današnje svetkovine poziva da danas, iz ove naše svečane bogojavljenske liturgije od srca upravimo molitvu za braću i sestre onih istočnih pravoslavnih i katoličkih Crkava koji će noćas, prema julijanskom kalendaru, započeti radosna slavlja Kristova rođenja, rekao je biskup.

Okupljene vjernike pozvao je da „pogledaju malo dublje“ – kako je često znao pozivati blagopokojni papa Benedikt. „Još kao relativno mlad profesor teologije, blagopokojni se papa hvatao u koštac sa zahtjevom da dubinu kršćanskog nauka otvori našim ljudskim traženjima, ponajviše da se iz iskustva kršćanskoga života i vjere, koliko je moguće više ukloni površnost, neka okamenjena religioznost, koja je upravo u povijesnom vremenu nastanka kršćanstva bila očita u poimanju tadašnjih poganskih religija grčko-rimske kulture“, rekao je biskup Ivan, protumačivši u nastavku homilije kako s trima mudracima u današnjoj svetkovini Bogojavljenja možemo prepoznati kako nas Božja objava u Isusu Kristu istinski rasvjetljuje.

Kao prvo, istaknuo je da Bogojavljenje rasvjetljuje istinu, sveukupnu stvarnost postojanja, i našega svijeta i naših života u tom svijetu. „S bogojavljenskim mudracima dozivamo si u pamet istinu da čovjek traži Božje tragove, traži – kako kaže papa Benedikt XVI. – Božji ‘potpis’ u stvaranju. Trojica mudraca predstavljaju ljude oslonjene na mudrost, na snagu i dosege ljudskoga uma i znanja, ujedno posve otvorene i uvjerene da se Boga može ‘nazreti’ u stvorenom svijetu…. ‘U ljepoti svijeta’ – podsjeća nas papa Benedikt XVI.  – ‘u njegovoj otajstvenosti i veličini, i u njegovoj razumnosti ne možemo ne čitati vječnu umnost’. Ona nas vodi do jedinoga Boga, Stvoritelja neba i zemlje. Tako s mudracima možemo prepoznati univerzalno, sveobuhvatno svjetlo vjere, upućeno svim ljudima i narodima: Onaj koji je stvorio svijet i Onaj koji je rođen u špilji u Betlehemu i prebiva ​​među nama, isti je živi Bog, koji nas poziva i ljubi, i vodi nas prema punini života i vječnosti“, rekao je.

Potom je rekao kako Bogojavljenje rasvjetljuje srce, dotiče naše živote, zahvaća nas i poziva na otvorenost. „Koga su mudraci susreli na putu kamo ih je vodila zvijezda?“ – upitao je biskup, podsjećajući kako su mudraci došli do Jeruzalema u kojemu je Herod, kralj i vladar svijeta posve podređenoga njemu i njegovoj vlasti, moćan čovjek koji u svakom drugomu najprije vidi suparnika. Biskup je kazao: „Čak mu se i Bog, kako je on razumio riječi proroštva, ne čini ničim drugim doli suparnikom, i to posebno opasnim. „Heroda svi brzo  negativno procjenjujemo, ali valja se zapitati, podsjetit će nas papa Benedikt, ‘možda i u nama ima nešto od Heroda? Možda i mi ponekad vidimo Boga kao neku vrstu suparnika? Možda smo i mi slijepi na njegove znakove, gluhi na njegove riječi, jer mislimo da on postavlja granice našim životima i ne dopušta nam da raspolažemo životom kako hoćemo? Moramo ukloniti iz svojih umova i srca ideju suparništva, ideju da je davanje prostora Bogu ograničenje za nas same; moramo se otvoriti sigurnosti da je Bog svemoćna ljubav koja ništa ne oduzima’. Tomu nasuprot, upoznajmo Boga koji se daruje, koji nam objavljuje i donosi put spasenja. Bogojavljenje nas poziva da nikako ne ostanemo u utvrdama svoga svijeta, ni kao Herod, ni kao pismoznanci, koji, doduše, poznaju navještaj, znaju protumačiti Pisma, ali ne kreću prema Spasitelju.“

Kao posljednje, istaknuo je kako Bogojavljenje rasvjetljuje istinu spasenja. „Božja istina dolazi nam radi spasenja. Sjetimo se da u kršćanskoj vjeri sve smjera k uskrsnuću. Zato se Isusovo rođenje u Betlehemu mora uvijek promatrati u svjetlu uskrsnog otajstva. Upravo to nam u današnjoj svetkovini doziva u pamet Navještaj Vazma koji je svečano odjeknuo u današnjem bogoslužju. Isusovo rođenje poziva nas da svoj pogled upravimo prema njegovoj smrti i uskrsnuću, jer su i Božić i Uskrs proslave našega otkupljenja“, rekao je biskup.

Zaključujući homiliju, biskup je potaknuo okupljene da slijede mudrace i odvaže se krenuti njihovim putom, duboko uronjeni u Božju ljubav koja nam se objavila u Isusu Kristu te je pozvao: „Njoj želimo odgovoriti, danas prožeti zahvalnošću za primjer i pastirsku, učiteljsku riječ blagopokojnoga pape Benedikta. Na kraju i za dragocjeno svjedočanstvo njegovih posljednjih izgovorenih riječi: ‘Gospodine, volim te!’“

U koncelebraciji bili su vlč. Stjepan Radić, vlč, Drago Marković, vlč. Davor Senjan te vlč. Dario Hrga, koji je otpjevao Navještaj Vazma, a posluživao je đakon Antonio Ihaz. Slavlje je pjesmom pratio Mješoviti katedralni zbor, pod ravnanjem mo Ivana Andrića i orguljsku pratnju Darija Kusture.