Bogojavljenje u katedralnoj župi u Sisku

„Danas slavimo Bogojavljenje – Teofaniju. Sam naziv blagdana govori da se Bog objavio. On transcendentni i nama ljudima nedohvatljivi Bog postao je nama bliz, jedan od nas. Sin Božji rodio se kao sin čovječji od Djevice Marije. I dok smo na dan Božića promatrali to Dijete zajedno s obližnjim pastirima koji su dohrlili vidjeti što se to dogodilo jer su ustupili i svoju štalu da se smjeste u nju Marija i Josip, te se tu rodio Isus, danas promatramo mudrace koji su došli s dalekog Istoka da bi upoznali novorođenog Kralja i poklonili mu se. Pastire su potaknuli anđeli da potraže novorođenoga, a mudrace s Istoka zvijezda koja ih je pozivala da ju slijede i pronađu Kralja“, rekao je na početku homilije biskup Košić.

U nastavku biskup je rekao kako su pastiri bili predstavnici izabranog židovskog naroda, a mudraci s istoka predstavnici pogana, onih naroda koji ne poznaju pravoga Boga ali za koje je također rođen novi Kralj. „Sveti Pavao govori u poslanici Efežanima kako je otajstvo Božje objavljeno i poganima, koji su tako postali subaštinici i sudionici Božjih obećanja. Židovi su smatrali sve druge nežidovske narode poganima jer nisu poznavali pravoga Boga. Papa Benedikt XVI., koji je jučer pokopan u bazilici Sv. Petra u Rimu, pisao je o tome kako su se prije smatrali poganima oni koji nisu u Crkvi, koji ne poznaju Krista. Međutim, nastavlja on, danas se na žalost mora reći kako su pogani i u Crkvi, tj. oni koji su kršteni a ne žive kršćanski. Je li danas ovaj blagdan poziv na molitvu i za te crkvene pogane, tj. kršćane koji od kršćanske vjere imaju samo ime i krštenje, ali po svome životu ničim ne pokazuju da su kršćani? Da, molimo za njih. Doista vidimo da nas je sve manje. Ne samo zato što iz naših krajeva odlaze mnogi i osobito mladi ljudi pa naše Domovina postaje sve više prazne te će ju naseliti vjerojatno neki drugi narodi koji neće biti kršćani. Ali i njima i nama naviješta se evanđelje i onaj koji povjeruje, krsti se i pođe za Kristom prestaje biti poganin ako i živi po načelima kršćanske vjere“, ustvrdio je biskup.

Spomenuo se i jučerašnjeg sprovoda pape u miru Benedikta XVI., utemeljitelja Sisačke biskupije. „Zahvalni smo mu što je prihvatio molbu zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i 5. prosinca 2009. ponovno uspostavio i tako obnovio našu drevnu Sisačku biskupiju. Papa Benedikt nije zadužio samo nas, nego i čitavu Crkvu i sav svijet. Bio je ponizni radnik u vinogradu Gospodnjem, dubokoumni teolog i branitelj kršćanske Europe. Kao vizionar navijestio je da će Crkva opstati u malim zajednicama koje će međutim biti žive, čiji će članovi svjedočiti o Isusu Kristu. Naime, doista je poganstvo zahvatilo i Europu i narode koji su se nazivali kršćanskima, a navalom radikalnog sekularizma to prestaju biti. Mentalitet diktature relativizma osvaja svijet jer ne samo da se potiskuje kršćanstvo i njegovi principi, nego se to čini u maniri diktature, potpune netolerancije na kršćanstvo. I dok se drugim religijama koje tek dolaze u Europu, zbog njihove naravi, popušta i sve dopušta, nama se uskraćuju već stečena prava, kao što je npr. čestitati i nazivati Božić svojim imenom, pa tako EU savjetuje da se čestitaju samo blagdani, da se ne bi povrijedilo one koji nisu kršćani! Pa se tako popušta i pred velikom promidžbom novih ideologija, kao što je rodna ideologija, pa se uvodi uz brak muškarca i žene, što je zajamčeno i našim Ustavom, i druge zajednice kao nove oblike bračnog i obiteljskog života, dapače im se dopušta i posvajanje djece… itd. Dakle, ovaj svijet se drastično mijenja, i to ne u pozitivnom smislu, kako bismo mi kršćani željeli, nego u smislu protivnom kršćanstvu“, upozorio je biskup, poručivši kako iako je Benedikt XVI. otišao mi se trebao i dalje boriti.

Na kraju zapitao se i što činiti da Crkva opstane čista da poput zvijezde poziva i vodi pogane prema Kristu? „Treba slijediti sveta tri mudraca, sveta tri kralja: valja doći pred Krista i pokloniti mu se. Valja ga obdariti onim što imamo. Mi nemamo zlata, tamjana ni smirne… ili ako i imamo nešto od toga, to nije njemu važno. On očekuje da mu dademo sebe. Da poput pape Benedikta budemo sposobni jednom na času svoje smrti reći jednostvano: Isuse, volim te. Neki kažu da je to bio čas kad je on već ugledao Gospodina, kad se našao licem u lice s Kristom i da ga je Gospodin, kao njegova prethodnika svetog Petra, pitao: Benedikte, voliš li me? I on je odgovorio: Da, ja te volim. Hoćemo li i mi biti sposobni tako odgovoriti u času susreta s Gospodinom? Hoćemo ako ćemo se i u životu njemu pokloniti. Ne nikakvim ideologijama, ni novim ni starim, ne nikakvim poganskim kultovima, ni veličinama ovoga svijeta. Ne! Naše je tražiti poput svetim mudraca Gospodina i pokloniti se samo i jedino njemu. Kako nas je naš Gospodin naučio, kad je bio kušan u pustinji: Samo se Bogu klanjaj, i njemu jedinome služi“, zaključio je biskup.

U koncelebraciji bili su ekonom mons. Zdravko Novak, biskupski vikar mons. Marko Cvitkušić, kancelar preč. Janko Lulić i katedralni župnik preč. Marko Karača.