Okupljeni u dvorani „Vijenac” na zagrebačkome Kaptolu, na početku se prisutnima obratio rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa, preč. Željko Faltak.

„Ovom akademijom želimo se pridružiti svima koji nastoje ovih dana raznim programima, činima i gestama, izvršiti spomen, poštovanje i zahvalnost. Ipak za nas ova akademija ima još jednu znakovitost po tome što nije usmjerena samo prema onima koji zavrijeđuju naše duboko poštovanje, našu zahvalnost i molitvu, već i prema nama koji smo kao odgojna zajednica pozvani izgrađivati duh spomena i zahvalnosti za sve što baštinimo po predanju i žrtvi za našu ovozemnu domovinu, za građansku slobodu i mir za sigurnost”.

Obraćajući se bogoslovima, rektor Nadbiskupijskog sjemeništa je poručio neka im ta večer „bude u službi izgradnje kako bismo naučili živjeti s našim narodom i živjeti za naš narod”.

Program, u izvedbi bogoslova, sastojao se od recitacije i pjesme te je potom svjedočio branitelj Zdenko Capek iz Zagreba, koji je zajedno sa svojim bratom Marijanom branio Vukovar.

Akademija je zaključena molitvom u dvorištu Sjemeništa na nakanu za domovinu Hrvatsku, poginule branitelje, obitelji i mir u svijetu te sve pogođene raznim nedaćama. Molitvu je predvodio vlč. Anto Pavlović te je prisutnima istaknuo kako usred današnjih prijetnji i nesigurnosti, kao i u najtežim trenutcima povijesti „pozvani smo imati nadu”. Krist, podsjetio je, „bit će s nama do konca svijeta, vjerujemo da nismo sami, On je s nama”.

„U križu, nama najsvetijem znamenju, zrcali se sav ponor ljudskog grijeha. Ali u križu, nama najsvetijem znamenju, zrcali se najuzvišenija ljubav Spasitelja i nebrojenih svjedoka vjere”. Mržnja, zlo i nasilje ne mogu pobijediti ljubav na križu, zaključio je vlč. Pavlović.

U razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu, rektor Faltak je objasnio kako je Akademija u organizaciji Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa započeta u vrijeme kada je bila „jedna odsutnost u društvu, uopće spomena na Vukovar”. Akademiju je pokrenuo njegov prethodnik, vlč. Anđelko Košćak, kako bi istaknuo dvije stvari: „srce koje pohranjuje sve one događaje poput Blažene Djevice Marije” te riječ, odnosno odgovor na sve ono što se događalo, „a ta riječ je molitva Bogu, a molitva i spomen su zapravo dvije važne sastavnice koje nam daju budućnost i nadu”.

Organizacija akademije svake godine pripada bogoslovima pete godine. Kako je rekao bogoslov Filip Pranjić, „time želimo odati počast svim stradalima koji su 18. 11. 1991. godine mučeni i ubijeni na Ovčari u Vukovaru. Na taj način i mi kao bogoslovska zajednica želimo njegovati taj duh jedinstva, molitve i suosjećanja. Oduvijek kroz čitavu povijest je bogoslovija imala jedno važno mjesto u nacionalnom identitetu naše domovine, tako i mi kroz ovu akademiju želimo nastaviti taj niz i da bude svima nama na ponos i na slavu svim palima u Vukovaru”.