Ovih dana vidjeli smo desetke fotografija medicinskih sestara, liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika kako se doslovno ruše pred računalima, bolesničkim krevetima, te leže po hodnicima bolnica, slomljeni od umora i stresa, piše Araberara.it, a prenosi Fratellanza umana.

Mnogi od njih ne mogu otići svojim kućama kako ne bi, ne daj Bože, prenijeli zarazu na članove svojih obitelji. A hoteli su zatvoreni, kretanje ograničeno. Njihov dom sad je bolničko odjeljenje puno patnje. Oni su već tjednima ispred svih, na prvim crtama, pokušavajući zaustaviti neprekidne valove boli. Riskiraju vlastite živote kako bi spasili druge. Neki od njih su i umrli dajući se, “razlamajući se” drugima.

Postoji i jedan aspekt koji nadilazi onaj profesionalni, iako vrlo visok, a to je onaj posve ljudski: njihove oči susreću se s posljednjim pogledom umirućih. Te oči u tom trenutku za bolesnika postaju oči djece, roditelja i braće koji ne mogu biti tu. Nude im posljednje riječi utjehe, posljednje milovanje rukom. Samo oni mogu pokušati ublažiti im krajnju usamljenost.

Biskup Bergama Francesco Beschi im poručuje: “Dijelite blagoslov onima koji ga traže”. No, Francesco tu ne staje, nego im nudi konkretnu uslugu i živi Franjinu Crkvu koja izlazi. Otvorio im je vrata 50 soba bogoslovije u Bergamu kako bi se u njoj mogli odmoriti, prespavati, ne ugrožavajući na taj način svoje obitelji i nastavljajući ovu borbu cijelog čovječanstva.