U homiliji nadbiskup je posvijestio da mi priznajemo, ispovijedamo Isusa Spasiteljem, naglasivši da je On kao takav tješitelj nas ljudi: „Činio je sva svoja čudesa da drugima pomogne, zdravlje je vraćao jer nije mogao gledati tugu bolesnika, svojoj božanskom dobrotom širio je radost utjehu ondje gdje se grijeh uvukao duši. Svi koji su mu dolazili žalosni odlazili su radosni… plakao je s onima koji su plakali, patio s onima koji su patili. Najveći znak utjehe dao nam je Krist kad je dopustio da ga razapnu na križ“.

Ustvrdio je da je jedini lijek našoj patnji Isus, koji čovjeka ozdravlja, vraća mu radost. Upozorio je na opasnost kada kršćani bježe od problema, umjesto da se pouzdaju u svog Spasitelja, svoj pogled uprave njemu, vjeruju mu; te pozvao vjernike da svoju vjeru ne udaljuju iz svoga svakodnevnog života.

Drugi dio homilije nadbiskup je posvetio Marijinoj ulozi kao žalosnoj Majci. Podsjetivši kroz što je sve ona Bezgrešna prolazila, što je sve trpjela, i koju je bol osjećala, pozvao je vjernike da poput nje prihvate svoja trpljenja i križeve, svjesni da se tako pridružuju Muci i Smrti Kristovoj. Homiliju je nadbiskup zaključio suosjećajnom molitvom žalosnoj Majci s molbom da nam isprosi pravu ljubav prema njezinu Sinu.

I ostali predvoditelji slavlja u homilijama su, u duhu gesla, aktualizirali Marijinu i Isusovu bol kao spas svima. Na večernju misu hodočastili su župljani župe sv. Leopolda Mandića s Mikrorajona sa župnikom Robertom Farkašem. U tišini župne crkve iznimno veliki broj vjernika pristupio je sakramentu pomirenja u pripravi za Uskrs. Prije svake mise molila se prigodna pobožnost.