Slavlje je predvodio duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu vlč. Stjepan Matezović. Suslavili su prior karmelićanskoga samostana u Krku o. Dominik Magdalenić iz Krka te župni vikar osječke donjogradske župe vlč. Domagoj Brkić. Posluživao je đakon Mihael Macanić. Asistirala je skupina bogoslova iz đakovačkog sjemeništa.

Sveti Josip ne uslišava svaku molbu

„Nije istina da sv. Josip uslišava svaku molitvu i želju koju mu netko uputi. On ispunjava samo one želje i molbe naših života koje će nas dovesti bliže nebu“, rekao je na početku homilije vlč. Matezović. „Sveci nas uče da slijedimo primjer njihovih kreposti, kako bismo poput njih mogli nositi vlastite životne situacije“, pojasnio je.

Josipe jaki, moli za nas

„U litanijama prije mise molili smo zaziv Josipe jaki – moli za nas. Jaki, hrabri, srčani. Zašto možemo moliti sv. Josipa za jakost života?“, upitao je. Okupljenima je poručio da im je u današnjem svijetu često potrebna hrabrost da bi se pokazali kao Isusovi učenici, da bi svjedočili za Isusa u obitelji, na radnome mjestu.

Podsjetio je da nije zabilježena nijedna Josipova riječ, ali je svoju hrabrost dokazao djelima te je u svomu životu činio samo Božju volju, živio je samo za nebo i bojao se samo toga da ne uvrijedi Boga. „Josip nam pokazuje kako biti hrabar i jak i u neugodnima situacijama života; voljeti dobro više nego li se bojati svih naših zala i patnji.“

Na kraju je vlč. Stjepan pozvao sve da se zapitaju koji su njihovi najveći strahovi te da se ugledaju u sv. Josipa koji se nije bojao ničega jer je Bog bio s njime. „Ne okrećimo se strahovima i brigama, nego se okrenimo Gospodinu“, zaključio je.

Zaručnik, otac, čuvar, učitelj

Prijepodnevno misno slavlje predvodio je o. Magdalenić. „Slavimo čovjeka kojemu je Bog povjerio brigu za svoga Sina kada je bio najslabiji i najpotrebitiji. Uz brigu za Sina povjerio mu je brigu i za Mariju“, rekao je na početku homilije u kojoj je oslikao lik sv. Josipa prema Evanđelju po Mateju.

Sv. Josip je otac koji priznaje Isusa, daje mu ime, otac je onaj koji prenosi tradiciju i blagoslov na novi naraštaj, rekao je propovjednik. „Josipova vjera i povjerenje u Boga, spremnost na izvršavanje Božjih zapovijedi razlog je zašto Josip šuti. On nema potrebe pitati Boga za dodatna objašnjenja. U šutnji prihvaća ono što Bog traži od njega… Sv. Josip je čuvar Isusove i Marijine budućnosti, zato bježi s njima u Egipat. Isusa su nazivali Tesarovim sinom, on je bio onaj koji Isusa, a i nas uči kako marljivo raditi i pošteno živjeti.“

Trodnevnica

Svetkovini je prethodila trodnevna duhovna obnova. Uz misna slavlja, molitvu krunice, pjesme i druge molitve u čast sv. Josipa, brojni vjernici pristupili su i sakramentu pomirenja te obredu oblačenja Gospina škapulara.

Misno slavlje 16. ožujka predslavio je župnik Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja vlč. Robert Jugović iz Županje. Približivši lik sv. Josipa kao čovjeka koji je svoje životno poslanje tražio u odnosu prema Bogu, prema Božjoj riječi potaknuo je sve vjernike da i njima kao i sv. Josipu savjest uvijek bude glasnija od svih problema na koje nailaze te da se ne boje ni jedne životne nevolje jer nisu sami nego je Bog s njima.

Drugog dana misu je predslavio, župnik u Semeljacima vlč. Tadija Crnjak. „Vjerodostojna poniznost je kada sebe promatramo onako kako nas promatra Bog, a Bog nas promatra kao svoju ljubljenu djecu. Sv. Josip najizvrsniji je primjer poniznosti jer je živio je jednostavno, skromno, samozatajno te nas uči cijeniti svoj i tuđe poslove, nikoga ne omalovažavati, biti jedni uz druge unatoč svim poteškoćama“, rekao je među ostalim.

U predvečerje svetkovine euharistijsko slavlje predvodio je župnik u Harkanovcima vlč. Robert Almaši. „Ljubavlju se može spasiti život na koji se zalijepio grijeh, jer Isus ne vidi grešnika, nego vidi čovjeka koji je učinio grijeh. Ljubav je jedini put popravka i promjene. Pravednije društvo započinje s pravednicima kakav je bio i sv. Josip pravedni, s onima koji tuđe pravo stavljaju ispred svojeg prava, kako se i sv. Josipa povukao ispred Marijinog prava“, rekao je vlč. Jugović. „Sv. Josip nikoga ne sudi, on sve poštuje i uči i nas da radije druge volimo, nego da ih sudimo“, potaknuo je.