Za svetkovinu Rođenja Gospodina našega Isusa Krista pripremali smo se kroz došašće, vrijeme nade i utjehe. Slušali smo poruke prorokȃ. Usrdno smo molili za Gospodinov dolazak i čeznuli smo za slavljenjem blagdana njegova rođenja, moleći da u našim srcima pripremi jaslice u kojima će se nastaniti i tako ispuniti naše živote milošću i istinom. Danas u jaslicama gledamo Očev “odsjaj Slave i otisak Bića njegova”, kako piše u poslanici Hebrejima. (Heb 1, 3)

Božić je najradosnija i najiščekivanija svetkovina, jer je događaj spasenja koji mi ​​kršćani radosno slavimo svečanom službom hvale (usp. Zborna molitva Treće nedjelje došašća). U Betlehemu se, naime, rodio Božji Sin, Isus Krist naš Spasitelj, rođen od Oca prije svih vjekova, rođen od Djevice Marije snagom Duha Svetoga, nama u svemu jednak, osim u grijehu.

Oko nas je obilje događanja izraženo bojama, veseljem i radošću. Ipak, unatoč svim ovim uzbudljivim događanjima i okupljanjima, ne možemo ne primijetiti površnost, pa čak i prazninu slavlja za mnoge ljude. Razlog je jednostavan. Poput ljudi iz Betlehema, mnogi od nas odgovaraju istim stavom i raspoloženjem prema novorođenom Isusu: “Nema mjesta pod našim krovom.” (usp. Lk 2,7)

Da, imamo mjesta za gotovo sve što je povezano s Božićnim događanjima, kao što su zabave, pjesme, predstave, okićeni borovi, ukrasi i još mnogo toga. Ta događanja toliko ispunjavaju ne samo naše kalendare nego i naše umove i srca ovih dana, da više nemamo mjesta za novorođenog Spasitelja, odnosno u nama se ne događa Božić. Ipak, On kuca na vrata naših srdaca, želeći ući i biti dio našega života. Nažalost, već smo previše zaokupljeni površnim i materijalnim brigama i aktivnostima.

Unatoč našoj lijepoj vjerskoj tradiciji priprave za Božić, tijekom koje su naše crkve bile ispunjene na Misama zornicama, i našim božićnim velikim ispovijedima, uvijek se ponizno treba zapitati koliko je iskrena naša priprava za dobrodošlicu Gospodinu Isusu. I dobro je u srcu i mislima ponavljati ono što su kršćanski mistici znali govoriti: “Kakva je korist od toga što se Krist rodio prije 2000 godina ako se sada ne rađa u našemu srcu?” (Meister Eckhart)

Ako se Krist rodi u našemu srcu, uvijek je moguće slaviti Božić, ne samo u prosincu, nego čak i svakodnevno. Ponizno srce je ono koje nam pomaže shvatiti pravi duh Božića, jer se Bog utjelovljenjem u Isusu iz Nazareta ponizio i postao nalik nama ljudima (usp. Fil 2,7-8). Pastiri su u Djetetu u jaslama prepoznali Onoga o kojemu su proroci prorokovali: Rodio se Mesija, Spasitelj svijeta! Slavili su i hvalili Boga i pripovijedali svima o tom Djetetu. (usp. Lk 2, 20)

Božić je više od slavlja spomena Isusova rođenja. To je slavlje Boga s nama: Emanuela! To je slavlje istine i spoznaja da Božja ljubav i vjernost prebiva trajno među nama. To je poticaj da tu ljubav i vjernost trebamo nositi drugima, svjedočiti Božju živu Riječ.

“Ne bojte se”, govori božićni anđeo pastirima u polju ispred grada Betlehema. Kaže to i nama, govori svima koji se žele otvoriti Božićnom događaju i poruci. Nemojte se prepustiti paralizirajućem strahu uslijed životnih okolnosti i krize u odnosima. Neka vam srce ne uznemiruje zaglušujuća buka mišljenja i stavova. Samo se bojte onoga što bi vas definitivno moglo odvojiti od Boga.

Želim svima da Betlehemsko svjetlo zasja i u vašem srcu i da vašim posredovanjem dođe do drugih ljudi.

Svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima, bogoslovima, sjemeništarcima i vjernicima u svim našim župnim zajednicama želim sretan Božić – sveto Porođenje Isusovo i Božjim blagoslovom i mirom ispunjenu novu 2022. godinu.

O Božiću 2021.

✠ Petar, biskup