Božićna čestitka dubrovačkog biskupa Želimira Puljića

1. U godini obitelji u našoj biskupiji, posebice u ovome božićnom vremenu pred jaslicama razmišljamo o obitelji. Istina, obiteljskom božićnom ugođaja ne treba nekakvo zasebno tumačenje. Sve je rečeno one svete božićne noći kad je na zemlju sišla velika svjetlost, a Bog objavio svoje nakane, te svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega. Stoga sveti pisac poziva neka se zemlja raduje, kliče i pjeva (Ps 98, 3-6). Jer, u djetetu Isusu, koga je rodila Marija, dogodio se Božji dar ljudima, vremenima, zemlji i svim narodima. Po djetetu “na slamici” Bog je osobno “radi nas ljudi i radi našeg spasenja” sišao s nebesa i postao čovjekom. U njemu su se susreli Bog i čovjek, nebo i zemlja; zauvijek. A sveta Obitelj postala vidljivo i prepoznatljivo mjesto tog milosnog susreta. Zato i slavimo u nedjelju po Božiću blagdan svete Obitelji. Povijest čovjeka, naime, kao i povijest ljudskog spasenja ide preko obitelji. Obitelj je u središtu Božje pozornosti. Ona je u središtu i crkvene brige i skrbi. Ona je, konačno, u središtu velike borbe između dobra i zla, između života i smrti, između ljubavi i onoga što je ljubavi protivno (EŽ 17). Stoga sam u pismu, koje sam uputio za početak godine obitelji, poželio neka naše obitelji “dnevno mole i nedjeljom slave svetu misu”, kako bi mogle postati mjestom življenja i prenošenja vjere. Jedino sakramentalnim životom, molitvenim i životnim zajedništvom obitelji će ostvariti ono građansko i crkveno poslanje što su ga prihvatile činom sklapanja ženidbenog saveza.

2. Bog voli ljude i obitelji i želi u njihovoj radosti i nadanju, tjeskobi, muci i stradanju biti njihovim suputnikom. Stoga je odlučio, nakon što je “na više načina govorio ocima po prorocima”, u ove dane progovoriti po Sinu (Hebr 1,1) u kojem se ostvarilo ono što su proroci davno navješćivali, a naraštaji stoljećima nestrpljivo iščekivali. Božić je otajstvo vjere čiju “dubinu i visinu” nije moguće ljudskim umom doseći. Po tom otajstvu, naime, očima naše duše sinulo je novo svjetlo njegove slave. I dok u božićnom djetetu spoznajemo Boga, budi se u nama čežnja za nebeskim dobrima. A hrvatska riječ Božić krije u sebi veliku dubinu teološkog sadržaja. U toj čarobnoj riječi, kao u sažetoj narodnoj kronici, sabrana je i pohranjena vjera, nada i ljubav našeg naroda. Tu su riječ s poštovanjem izgovarali minuli i sadašnji naraštaji, pa je postala svenarodnim znakom prepoznavanja. Kad god se izgovara molitvom, pjesmom ili čestitkom, ona nas predstavlja gdje god bili i živjeli: u domovini ili u inozemstvu, u društvu ili sami, sa svojima ili tuđima. I dok drugi europski narodi, kad govore o svetoj stvarnosti Božjeg utjelovljenja, ističu kako je to “Kristov dan” (Englezi), “Sveta noć” (Nijemci), ili pak Isusov rođendan (Talijani), mi jednostavno velimo to je “Božić”. Božić u hrvatskim ustima odzvanja kao “nebeska riječ i anđeoska melodija”. Veliki Bog u maloj riječi hrvatskog izričaja ujedno je i velika teološka poruka kojom opisujemo događaj Božića.

3. Blagdan Božića očituje povezanost Boga i čovjeka, te vezu Crkve i svijeta. U djetetu Isusu ostvarilo se ono što su starozavjetni pisci i proroci davno navješćivali kad su Mesiju opisivali kao “kneza mira” koji “tješi svoj narod”, kao “slugu Božjeg koji pravdu donosi” (Izaija), kao “savršenu sliku i objavu Očeva” (Hebrejima). Po otajstvu utjelovljene Božje Riječi združilo se božansko s ljudskim, nadnaravno s naravnim, izvanvremensko s vremenskim. Stoga pisac iz starine poziva svoje pozaspale suvremenike neka se probude. “Ustani jer te Krist rasvjetljuje. Ja sam Bog tvoj, a radi tebe sam postao sinom. Probudi se ti što spavaš… Ustani, djelo ruku mojih. Ustani, sliko i priliko moja. Ti si u meni, a ja u tebi. Radi tebe sam ja, Gospodin, uzeo oblik sluge. Radi tebe sam ja, koji prebivam na nebu, došao na zemlju… Neprijatelj te istjerao iz raja zemaljskog. Ja te neću više povratiti u taj raj, nego ću te smjestiti na nebesko prijestolje…” (Iz drevne homilije). Divne riječi koje osmišljavaju otajstvo Božjeg silaska na zemlju. Ali i ljudskog uzdignuća “do nebeskog prijestolja”. Riječi svetog pisca su vrlo jasne, suvremene i aktualne. Potiču i zovu i današnjeg čovjeka neka se probudi. Bog i danas kuca na vratima ljudskih stanova. On je među nama i prati ljudska zbivanja. Zove i traži čovjeka. Kuca na vratima naših obitelji. Kuca i nosi darove blagoslova i mira. Ustani, čovječe, probudi se. Krist je blizu. Pokrenuo je anđeoske korove koji su ga dopratili do ove suzne doline. Odliježe pjesma radosti i mira: Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje!

4. Dragi očevi i majke! Draga djeco! Štovane obitelji dubrovačke biskupije! Utjelovljeni se Isus želi pridružiti u hodu i na vašem putu u Emaus. I rado bi se navratio u vaš dom, pod vaš krov k vašoj obitelji. Možete li od velike buke i galame, koja vas okružuje, čuti ono Josipovo pitanje: Ima li mjesta u svratištima Betlehema. Ima li mjesta za Isusa u današnjim svratištima? U vašim srcima, kući i obitelji? Jeste li spremni i raspoloženi pozvati ga u goste?! Čujete li božićne pjesme mira i ljubavi? Možete li se malo zaustaviti, stati i osluhnuti tu divnu melodiju neba? Hoćete li po ispovijedi u ovo božićno vrijeme dobiti onaj duševni mir koji samo sakramentalna milost može darovati? Živo se nadam i za to usrdno molim zagovor svete Obitelji kako bi vas i ove godine Isus obdario svojim milosnim pohodom. Vratite se, braćo i sestre, vjerskim i obiteljskim izvorima. Oživite korijene naše kršćanske tradicije i kulture. Vratite se jaslicama i otkrivajte u betlehemskom djetetu neizmjernu Božju ljubav prema čovjeku. I budite zahvalni što se po utjelovljenju Sin Božji sjedinio sa svakim čovjekom i objavio “kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira” (Predslovlje Krista Kralja). Ustanite, dakle, i pogledajte kako je u svijet opterećen nepravdama, grijehom, sukobima i ratovima, sišla Ljubav, Istina, Pravednost i Svetost. I čekajte, zovite, tražite i molite neka se Novorođeni navrati u srca i obitelji vaše, kao i u naselja gdje živite i radite. Ne umarajte se pri tome upravljati mu i molitvene vapaje: Isuse, Ti si čežnja obitelji naše. Ti si Emanuel, Bog s nama. Ti si mir naš. Tvoja su vremena i vjekovi! Dođi, Gospodine Isuse!

Neka mir Božji, koji nam je darovao novorođeni Kralj, zavlada u svim srcima, a posebice u našim obiteljima. Svima vama braćo svećenici, redovnice i redovnici, Božji narode i obitelji dubrovačke biskupije želim sretan Božić i blagoslovljenu Novu 2004. godinu uz pozdrav u Gospodinu!