U uvodnoj riječi „Potok nepovrata“ urednik spominje kako je Bog kroz povijest spasenja pozivao proroke da „preplivaju“ preko valovlja do Kraljevstva nebeskoga. Dok su oni pokušavali, ali nisu uspjeli, Bog je poslao svoga Sina Isusa Krista koji je pokazao kako se s obale ovoga svijeta dolazi do nebeske obale. Spasitelj je ugazio u Potok nepovrata, Cedron, te preko Maslinske gore stigao do Kalvarije. Raspet na križu i položen u grob, pokazao je put vječnoga spasenja.

Papa Lav XIV. u poruci za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, pod naslovom „Zaštitimo glasove i lica ljudi“, poručuje da su lice i glas sveti. To je Božji dar čovjeku stvorenom na njegovu sliku i priliku. Potrebno je osigurati da lice i glas ponovno izražavaju osobu, ističe Papa, te čuvati dar komunikacije kao najdublju čovjekovu istinu prema kojoj valja usmjeravati i svaku tehnološku inovaciju.

Don Ivan Bodrožić u tekstu „Bratstvo po mjeri Majčina srca“ piše kako nas naša Majka Marija nosi u svome majčinskom srcu te nas uči da i mi nju zdušno ljubimo kao svoju majku. U ljubavi prema Majci nalazi se ključ međusobne ljubavi i zajedništva jer nam je njezina ljubav, ističe don Ivan, poticaj da je nasljedujemo.

Dr. Dinko Aračić u drugom dijelu priloga „Marija u duhovnosti sv. Franje Asiškoga“ govori o crkvici Svete Marije Anđeoske – Porcijunkuli, koja za sv. Franju nije bila samo jednostavna crkvica, nego i sama Marijina osoba. Susret s tom crkvicom za njega je stoga bio susret s Isusovom majkom Marijom.

Dr. Ante Periša u tekstu „Sljepilo i izdaja“ navodi razne ideološke krilatice poput suživota, mira, tolerancije i slogana „svi smo braća“, upozoravajući da suvremeni „bogovi“ najprije nastoje čovjeka oslijepiti kako bi ga potom mogli uništiti. Na nama je, ističe autor, da ih prepoznamo jer su to vukovi u janjećoj koži.

Fra Ivica Jurić u prilogu „Što se s Bogom gradi, vječno će trajati“ piše kako moralno djelovanje mora biti univerzalno želi li izgrađivati društvo. Bez zajedničkih vrijednosti društvo ne može opstati. Inače se, upozorava autor, „struktura grijeha“ pretvara u „grijeh struktura“, što je društveno opasno.

Sestra Klaudija Todorić u tekstu „Temelji emocionalne inteligencije“ podsjeća da taj pojam obuhvaća ljudske osobine poput suosjećanja, samopouzdanja, kontrole osjećaja te sposobnosti komunikacije i interakcije s drugima. Te se osobine, naglašava autorica, trebaju razvijati kroz uzajamni odnos roditelja i djece.

Danijela de Micheli Vitturi u prilogu „Zaodjenuti se u srce“ piše kako nas lipanjske pobožnosti pozivaju na razmišljanje o tome da je naše tijelo hram duše, a srce središte toga hrama i cjelokupnoga ljudskog života.

Don Stanko Jerčić u tekstu „Sirote i siročad“ postavlja pitanje kako smo sami sebe i svoju djecu učinili sirotama te na njega odgovara primjerima iz svakodnevnoga života. Zaključuje kako ne smijemo zaboraviti da je Isus, kao skromno dijete, došao među nas objaviti blagodat dobroga Oca te ne dopustiti da među nama zavladaju tuga i beznađe.

Fra Filip Čogelja u tekstu „Samoljublje i svećeništvo“ opisuje kako i svećenici, koristeći društvene mreže, ponekad mogu upasti u napast dokazivanja i traženja priznanja. Upravo se u sposobnosti služenja, prihvaćanja vlastitih granica i otvorenosti prema drugima očituje istinska ljudska i duhovna zrelost svećeničkoga poziva.

Urednik fra Ante Branko u prilogu iz područja likovne kulture pod naslovom „Majka Zlatnoga Srca“ opisuje lik Majke Marije iz belgijskoga mjesta Beauraing, gdje se Bijela Gospa ukazala trideset i tri puta, od 29. studenoga 1932. do 3. siječnja 1933., skupini od petero djece te im pokazala svoje Zlatno Srce.

U povodu 800. obljetnice Franjevačkoga reda objavljena je peta od devet ispovijesti iz ciklusa „Rane blaženoga oca Franje“, pod naslovom „Blaženi otac Franjo na Festivalu u čast proljeća u Asizu“, u kojoj autor opisuje nastanak Pjesme brata Sunca.

U rubrici „Službenice i službenici Gospodnji“, pod naslovom „Vrsna umjetnica i službenica Božja Ana Marija Marović“, urednik predstavlja život hrvatske Mlečanke bokeljskoga podrijetla iz Dobrote, pjesnikinje, slikarice i karitativne djelatnice, koja je preminula 3. listopada 1887. u Veneciji na glasu svetosti.

U rubrici „Ženstvenost“ objavljena je pripovijest „Pustinja“, u kojoj Majka Marija pripovijeda o Isusovu povlačenju u pustinju. Riječ je o prijevodu iz knjige Lei – Ona talijanske spisateljice Mariapije Veladiano.

Urednik je objavio i pučku pobožnu pjesmu iz Promine pod naslovom „S križem se križam“, tiskanu u knjizi Iz don Mirkove torbe, kao i šaljivi razgovor dvojice franjevaca o moliteljima Gospine krunice na hrvatskim trgovima. Poetski uradak „Sveti Petar“ pjesnika Petra Vulića iz Splita govori o nedoumicama apostolskoga prvaka.

Na zadnjoj i pretposljednjoj stranici omotnice objavljen je putopisni zapis o crkvi Svete Marije Velike – Gospe od Lužina u Stonu, izvijestilo je uredništvo lista.