U homiliji je istaknuo da je „svanuo novi dan“ te da je mir „stvaran“ i „već među nama“, iako, kako je rekao, malo tko u to još vjeruje.

Tumačeći otajstvo utjelovljenja, Papa je naglasio da Božja Riječ dolazi kao dijete koje „se pojavljuje, ali ne može govoriti“, te da „tijelo“ označuje „radikalnu ogoljenost“ koja u Betlehemu i na Kalvariji ostaje bez riječi. Tu je krhkost povezao s današnjim ljudima koji su „lišeni dostojanstva“ i „svedeni na šutnju“.

Upravo zato, rekao je, nakon što je Božja Riječ postala tijelom, „čovječanstvo sada govori“, vapijući i Božjom željom da susretne čovjeka. „Riječ je podigla svoj krhki šator među nama“, istaknuo je Papa, pozvavši da se u toj slici prepoznaju i današnje stvarnosti stradanja.

U tom je kontekstu posebno spomenuo šatore u Gazi, izložene tjednima kiše, vjetra i hladnoće, kao i šatore brojnih izbjeglica i raseljenih na svim kontinentima te improvizirana skloništa tisuća beskućnika u gradovima. Podsjetio je i na krhkost ljudskog života u ratovima, osobito mladih prisiljenih nositi oružje, koji na bojištima osjećaju besmisao onoga što se od njih traži.

Papa je poručio da mir počinje kada nas krhkost drugoga „probije do srca“ i kada tuđa bol „razbije naše krute sigurnosti“. Božić, dodao je, daje novi poticaj Crkvi kao misionarskoj zajednici, jer put poslanja vodi prema drugome kroz susret, slušanje i razgovor.

Govoreći o dinamici utjelovljenja, Papa je istaknuo da je u Bogu svaka riječ „upućena riječ“, poziv na dijalog, te da će mir nastati kada se prekinu monolozi, a ljudi, obogaćeni slušanjem, nauče poštovati „čovječnost drugoga“.