Božićna pobudnica biskupa Slobodana Štambuka

Božić je svake godine jedan radosno čekani, te vjernički i ljudski žarko željeni događaj. Događaj ispred brojnih drugih događaja. Događaj srca i duše, duha i uma, događaj drag i poticajan. Božić je svetkovina lijepoga, prepuna zdrave nostalgije i prigoda koja nas naprosto nuka pa i prisiljava da budemo u kršćanskom i ljudskom smislu sadržajniji, sebi i drugima jasniji, a u pjesmi i osjećajima gotovo na razini bezazlene djece koja se znaju i hoće radovati malim, ali uvijek dobrodošlim stvarnostima. Stoga bismo htjeli da Božić potraje što dulje, da se Božić češće događa! I nemojmo otklanjati od sebe tu dragu “napast” koju nam nudi rođenje Djeteta i čiji rođendan poziva na obraćenje i nuka da budemo kao djeca.

Božić! Kad se ta riječ izgovori kao da smo izgovorili jedan cijeli uvijek novi svijet, svijet privlačan i pun dobrih ponuda i pobuda. Svijet o kojem smo toliko toga lijepoga čuli, a koji nam kao da ostaje nedostižan, nedostupan. Kad kažemo Božić, kao da smo otvorili jednu zlatnu knjigu u kojoj zlatnim slovima stoje zapisana životna pravila i odgojne metode, kao da smo otvorili sveti spomenar od kojega nam se oči i srce teško odvajaju. Prelijepa riječ Božić, u našem materinskom jeziku hrvatskom jasno i nedvosmisleno upozorava da je riječ o Bogu koji je postao “mali Bog”, uzeo obličje čovjeku nalik, i kako će u zanosu svojega razmišljanja istaknuti veliki sv. Pavao: “Postade nam sličan u svemu, osim u grijehu! Ponizi samoga sebe…” i – postade čovjekom! Stara hrvatska božićna pjesma to ovako kaza: “Kad se Bog čovik učini mnoga se čuda zgodiše i noć se u dan promini, anđeli s neba sletiše”. Krist Isus – to je naš Božić! Veliko čudo povijesti! Kršćanski Božić! “Sin Boga Oca i Bog sam – pjeva jedna druga naša božićna pjesma – s neba na zemlju siđe k nam!” A sišao je da bismo mi uzišli, došao je da nas učini kćerima i sinovima Božjim iz čega proizlazi da smo jedan drugome brat, sestra, da smo obitelj kojoj je Bog na čelu. Zato je Božić uzvišeni teološki blagdan i ujedno izvrsna svetkovina čovjeka i čovječnosti. Primiti Božić znači primiti Boga i primiti i zagrliti čovjeka. “A koji ga primiše njima podade moć da postanu djeca Božja” (Iv 1,11-12), djeca koja se bratski i sestrinski vole i jedni drugima iskreno raduju.

Brate moj i sestro! Jesam li, jesi li, jesmo li spremni primiti Božić? Primiti ga, usvojiti ga, zadržati ga, družiti se s njime, htjeti mu ljubav iskazati i primanjem Božića u cjelovitome njegovom teološkom i ljudskom sadržaju obogatiti sebe i svijet oko sebe?! “I nastani se među nama i vidjesmo slavu Njegovu”, vidjesmo Njega koji je “pun milosti i istine”. U našim noćima, dok stojimo na “straži” života, jesmo li spremni primiti Njegovo svjetlo, “svjetlo koje obasjava svakoga čovjeka!” To “sjajno svjetlo Očevo i nada roda ljudskoga!” (Božićni himan).

“Sva zemlja, evo, s anđelima pjeva radosnu pjesmu blaženih vremena”. Čovjek ne bi smio u sretnu i svetu ponudu Božića unijeti nesklad i nemir! Ne bi smio razbiti to sveto ogledalo u kojem možemo u dobrom svjetlu vidjeti sebe i sve oko sebe! S mukom mislimo na sve one kojima će netko ukrasti Božić, sakriti Božić i ukloniti njegove svete tragove. Tjeskobom u srcu mislimo na toliko tužnih i ovog Božića: na majke u crno zavijene, na djecu bez oca i majki, osamljenost i odbačenost staraca, one kojima će materijalno siromaštvo uskratiti božićno duhovno radovanje, uništene obitelji zbog nesreće droge, pijanstva ili bračne nevjere. Teško nam pada na srce kad pomislimo na tolike kršćane u svijetu kojima će biti (u nekim državama) uskraćeno radovanje Božiću. Istodobno mislimo na osakaćenost Božića za tolike koji se diče kršćanskim imenom, a neće osjetiti u svojoj duši lijepi i skladni mir, mir milosti Božje, mir svoje savjesti. A trebao bi za svakog čovjeka vrijediti poziv božićne pjesme: “Radujte se, narodi, kad čujete glas da se Isus porodi u blaženi čas!”.

Neka nam se Božić dogodi! Dogodi u svakome od nas, dogodi u obiteljima, dogodi u društvenoj zajednici naše Domovine, dogodi u svijetu! Neka se dogodi i svečanost srca, svečanost duše čovjekove, svečanost lijepog događanja čovjeka i čovječnosti, svečanost koja traje i nakon Božića i božićnih dana! I neka to drugi osjete i dožive! Svi krajevi svijeta neka vide spasenje Boga našega! Sva zemlja neka kliče Gospodinu, neka se raduje i pjeva! (Usp Ps 98)
Svima čestitam, sve rado pozdravljam i svima želim puno Božjeg blagoslova i lijepe radosti za Božić kao i uz početak Nove godine 2004!
“On svim dao da budemo Božić provesti bez duhovne i tjelesne kakve bolesti, a po smrti pak svim dao kako nam je obećao: vječne radosti, vječne radosti! Amen!”

Hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk