Božićna poruka banjolučkog biskupa Franje Komarice

Draga braćo svećenici i redovnici,
drage sestre redovnice,
dragi Kristovi vjernici,

„I riječ tijelom postala i nastanila se među nama. U njoj bijaše život i život bijaše svijetlo ljudima i Svjetlo svijetli u tami i tama ga ne obuze….svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakog čovjeka dođe na ovaj svijet….Svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja.“ (Iv 1,14.4-5.9.12)

Ovo su poznate riječi s početka Evanđelja sv. Ivana, apostola i evanđeliste. Slušamo ih na dnevnoj božićnoj misi. Sadrže bit tajne utjelovljenja Sina Božjega, ujedno i sadržaja same svetkovine Božića.

O značenju ove važne Božje poruke želim – s vama zajedno – malo razmišljati.

Isus Krist, jedinorođeni Sin Božji, druga božanska osoba jest ta Riječ i taj Život o kojem nam piše Isusov apostol sv. Ivan

U jednoj od naših omiljenih Božićnih pjesama, tu istu, usrećujuću za nas stvarnost, mi izričemo ovim riječima: „Sin Boga Oca i Bog sam, s Neba na zemlju siđe k nam!“

Ta vječna Božja Riječ, vječni Božji Sin, posrednik je cjelokupnog Božjeg stvaranja. Evanđelist Ivan to izriče tvrdnjom: sve je po njoj, po drugoj Božanskoj osobi, po Isusu Kristu postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo, niti postoji (usp. Ivan 1,3).

Život u toj Božjoj vječnoj Riječi je ujedno – za ljudski rod, za svakog čovjeka – svjetlo istinsko, spasonosno svjetlo. Ta Božja Riječ, koja se – po Božjem planu – utjelovila, postala čovjekom u osobi Isusa Krista, za sebe je rekla ovako: „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života“ (Iv 8,12). „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv 10,10b).

U Isusu Kristu je u punini Božanska, životvorna snaga – kao u jednom nepresušnom bunaru. A zadaća je toga bunara da vodu života neprestano dijeli.

Isus Krist je preuze jedinstvenu, spasonosnu funkciju za cijeli ljudski rod i treba ju, a i želi ju izvršiti za „svakog čovjeka“.

Izričemo to u jednoj omiljenoj Božićnoj pjesmi ovim riječima: „Svako svijeta stvorenje sada ima veselje, Božje štujuć’ rođenje od Djevice Marije“. Taj „željni sviju Spasitelj, svijeta razveselitelj“, kako mu kličemo u Božićnoj pjesmi, u stanju je raspršiti svaku tamu besmisla, beznađa, grijeha i smrti i nikakva ga tama ne može ugroziti, ne može ga obuzeti niti ga onemogućiti u njegovom jedinstvenom, spasavajućem djelovanju u povijesti ljudskog roda.

Da to Kristovo spasavajuće djelovanje urodi spasonosnim rodom kod svakog čovjeka, potrebno je da čovjek prihvati u vjeri osobu Isusa Krista – kao svoga Spasitelja – i to u njegovoj cjelokupnosti: od njegova rođenja u Betlehemskim jaslicama do njegova razapinjanja na Golgotskom Križu, te do njegova slavnog Uskrsnuća i Uzašašća na Nebo svome Ocu i do slanja obećanog Duha Svetoga njegovim učenicima, tj. članovima njegove Crkve.

Takvo prihvaćanje, tj. takav odgovor nas ljudi na Božji jasni i istiniti govor u događaju utjelovljenja njegovog jedinorođenog sina. Čini nas Božjom djecom, i ujedno „baštinicima vječnog života“, kako to naglašava sveti Pavao apostol u poslanici svome učeniku biskupu Titu, a što slušamo na Božićnoj misi zornici (Tit 3,7).

Vjerovati u Božje utjelovljenje znači biti osvjedočen da je vječnom, svemogućem i živom Bogu jako stalo do čovjeka, do nas ljudi svih vremena i svih naroda – i to unatoč beskrajnom razmaku koji zjapi između Njega, našeg Stvoritelja i nas ljudi, njegovih stvorenja. Bogu je stalo do naše vječne sreće, našeg vječnog života iako dobro zna da smo mi svojom krivnjom zaprljani grijehom i onesposobljeni da tu sreću i taj život postignemo.

Sin je Božji svojim utjelovljenjem i ulaskom u našu ljudsku povijest došao nas ljude zamoliti da budemo njegova braća; da od njega učimo biti Božja djeca, i kako kao djeca trebamo ljubiti svoga Nebeskog Oca, njemu se povjeravati i u njegove ruke stavljati sav svoj život. On nam je ujedno, ukazao na ono najvažnije što nam je nedostajalo kao prognanim iz Raja sinovima Evinim, koji smo – kao takvi, kao prognanici – bili osuđeni na smrtonosnu osamljenost, odvojeni ne samo od svoga stvoritelja od izbora svoga postojanja, nego i jedni od drugih i od svih drugih stvorenja, koja su trpila i trpe zbog fatalnog čovjekovog odbijanja Božje ljubavi i prijateljstva.

Slaviti stvarnost utjelovljenja Sina Božjega i rođenje Spasitelja svijeta Isusa Krista, znači svjesno se izložiti svjetlu Božjeg milosrđa i ljubavi. Znači biti prožet tim usrećujućim svjetlom Božjeg sinovstva. Znači svojim životom svakodnevno pokazivati drugima oko sebe otvorenost za život, zalaganje za život, solidarnost sa svakim životom, osobito ljudskim. Znači svjesno primiti od Boga ponuđeni nam mir s njime i taj mir širiti u svojoj obitelji, u svojoj životnoj sredini. Znači biti radostan i ispunjen nadom u definitivnu pobjedu Božje istine, Božje pravde, Božjeg milosrđa, dobrote i ljubavi.

Znači svakodnevno, a ne samo jednom godišnje, istinski doživjeti i proživljavati usrećujući sadržaj svetkovine Božića.

Svima vama, draga braćo i sestre u Kristu Spasitelju svih nas, želim od srca da vam to uspije i ove i svih idućih godina vašeg sigurnog zemaljskog hodočašća prema sretnoj vječnosti, koju nam je omogućio utjelovljeni Sin Božji Isus Krist!

Čestit vam Božić, sveto Isusovo porođenje te mirom Božjim i obiljem Božjeg blagoslova ispunjenu Novu Godinu spasenja 2023!

Vaš brat,

 ✠ Franjo Komarica
biskup banjolučki