Draga braćo svećenici, drage sestre redovnice, draga sestre i braćo!

Pripravljamo se za proslavu rođenja Sina Božjega. Onoga koji među nas dolazi kao novorođenče, kao jedan od nas, rođen u tek jednostavnoj špilji i daleko od svoga zavičaja. Dijete koje svoj zemaljski život započinje u velikoj neizvjesnosti. Društvene, ali i osobne okolnosti u kojima je rođen bile su dramatične, tako slično našem vremenu, a ipak, Njegov dolazak označio je novo doba, početak boljega svijeta. U dubini svoga srca, zapitajmo se kakav smisao i kakvu poruku prepoznajem za mene danas, osobno i kao zajednica, u tom veličanstvenom i jedinstvenom događaju koji je zauvijek obilježio i promijenio ljudsku povijest? 

U svetkovini Božića slavimo dolazak Boga na zemlju. Malen i neznatan, tako ovisan o tuđoj pomoći, tuđoj dobroti, a opet tako velik jer u ljudima od svoga prvoga zemaljskog daha potiče ono najbolje: otvorene oči – da bismo i u nepravdama ovoga svijeta znali prepoznati Božju ljubav i dobrotu; otvoren um – da bismo mogli razmisliti što možemo činiti kako bismo ispravili ili barem umanjili nepravdu; te otvorene ruke – kako bismo pokazali i živjeli djelotvornu kršćansku ljubav svim ljudima i svemu stvorenju. 

Tako po Isusu Kristu, Sinu Božjem, rođenom od Djevice Marije, u svijetu sjaje dobrostivost i čovjekoljublje, kao znak nade i zalog bolje budućnosti.  Po njegovu dolasku spoznajemo da je svaki od nas Bogu mio. Štoviše, Bog me voli! Jedino iz spoznaje i iskustva te Ljubavi Ljubljenoga (Sina), izvire istinska božićna radost i veselje, kršćanska dobrota i pravi i duboki mir!

Kada u srcu oćutimo taj mir i ljubav, oni se spontano žele darivati drugima. Ljubav se ne može ograničiti niti sakriti, i ima smisla jedino u darivanju sebe, dijeljenju, u Drugome. Tako i mi danas, kao Marija i Josip, i u našim obiteljima brižno i nježno, poštujući dostojanstvo svakog života i svake osobe, svega stvorenog što nam je povjereno na čuvanje za generacije koje dolaze, trebamo biti blagoslov jedni drugima, nositelji nade i širitelji dobra! Naše spasenje i posvećenje ovisi o tome jesmo li u svojem srcu našli mjesto za (dijete) Isusa. Tako i svi mi, premda „malo stado“, kako je Isus nazivao svoje učenike i nasljedovatelje, svojom ustrajnošću i vjernošću svjedočimo da je On živ i prisutan u svijetu i danas, i to u našoj svakodnevici. 

Stojeći i sam ponizno pred tim Otajstvom, nadam se i molim da ću kao novi član ove zajednice Kristovih vjernika u Srijemu, povjerenu mi pastirsku službu uz vašu pomoć i molitvu, te u zajedništvu s biskupom Đurom, vršiti na način da znamo prepoznati izazove vremena i zajednički na njih odgovarati, prepoznajući od Boga nam dane prilike i mogućnosti, te uvijek imajući na srcu dobro svih vjernika – Crkve, kao i svakog pojedinca u našem društvu. 

Sestre i braćo, otvorimo vrata srca! Dopustimo Kristu da se po našoj djelatnoj ljubavi i služenju potrebitima trajno rađa u nama i  našim bližnjima. Tako ćemo uvijek u našem društvu biti prepoznatljivi kao sol zemlje i svjetlo svijeta, te živo svjedočanstvo Božje brige i ljubavi za svakoga čovjeka. Čuvajmo i njegujmo iskreno zajedništvo u našim obiteljima, u našim vjerničkim zajednicama i društvu u kojem živimo. 

U zajedništvu s mons. Đurom Gašparovićem, srijemskim biskupom, želim vam sretan i blagoslovljen Božić!

✠ Fabijan Svalina,
biskup koadjutor srijemski