Dragi prijatelji, članovi Caritasa Europa,

u osvrtu na Sveto pismo s papom Franjom, dvije su ključne riječi za došašće, blizina i budnost (usp. Franjo, Homilija na konzistoriju 28. studenoga 2020.). Božja blizina i naša budnost. Prorok Izaija kaže da nam je Bog blizu, dok nas u Evanđelju Isus potiče da bdijemo u iščekivanju njegova povratka.

Božić je vrijeme iščekivanja, ali ne i vrijeme odgađanja onoga što treba učiniti. Želi nas natjerati da osluškujemo ovdje i sada.

„Ne boj se.“ Teško da se bilo koja druga fraza toliko često ponavlja u biblijskom tekstu kao ova. Možemo vjerovati jer Bog nama vjeruje, povjerava nam sadašnjost i budućnost da ju pomognemo oblikovati. Daje nam ovo vrijeme milosti da bismo ga mogli iskoristiti. Bog hoda s nama u Kristu i istovremeno nam dolazi ususret pun ljubavi, kao cilj povijesti i kao cilj našega života. Osvrćući se na protekle mjesece, mnoga iskustva proživljenog milosrđa i solidarnosti na toliko mjesta, jasno pokazuju: milosrđe ne ide u zatvaranje [lockdown].

Bog nas poziva da čekamo i nadamo se, te da budemo budni i pozorni u oboma.

To je središnji navještaj koji nalazimo u Evanđelju po Marku, Evanđelju ove liturgijske godine, na kraju Isusova posljednjeg obraćanja njegovim učenicima: „Bdijte!“

Gledajući s jedne strane, važno je ostati oprezan, jer je velika pogreška u življenju biti zaokupljen s tisuću drugih stvari, a ne primijetiti Boga.

Kao što je sveti Augustin rekao: „Timeo Iesum transeuntem“ – bojim se da će Isus proći pored mene, a ja ga neću primijetiti. Možda svi imamo to iskustvo zaokupljenosti vlastitim svakodnevnim brigama, tako da riskiramo izgubiti iz vida ono bitno.

S druge strane, bdjeti također znači ne ostati u udobnosti sna. Kao što papa Franjo kaže: Postoji opasna vrsta sna: to je drijemanje u osrednjosti. Dolazi kada zaboravimo svoju prvu ljubav i zadovoljimo se ravnodušnošću, zabrinuti samo za nesmetano življenje. Vjera nije voda koja gasi plamen, ona je vatra koja gori.

Kako se možemo izbaviti iz drijemanja u osrednjosti? Uz budnost molitve. Kad se molimo, palimo svijeću u tami. Molitva nas budi iz mlakosti jednoličnog postojanja i tjera nas da uzdignemo oči prema višim stvarnostima; suobličuje nas Gospodinu. Papa dodaje: „Molitva je neophodna za život: kao što ne možemo živjeti bez disanja, tako ne možemo biti kršćani bez molitve.“

Ali postoji i druga vrsta unutarnjeg drijemanja koju Sveti Otac spominje: drijemanje u ravnodušnosti. Ravnodušni sve vide jednolično, kao da je noć; nije ih briga za one oko njih. Kad se sve vrti oko nas i naših potreba, a mi smo ravnodušni na potrebe drugih, u naša srca spušta se noć.

Kako se onda izbaviti iz drijemanja u ravnodušnosti? Uz budnost milosrđa! „Milosrđe je bijuće srce kršćanina: kao što se ne može živjeti bez kucanja srca, tako se ne može biti kršćanin bez milosrđa.“

Isus dolazi. To je sržna poruka ovog vremena. Nismo sami. I put koji vodi ususret njemu jasno je označen: prolazi kroz djela milosrđa.

Posljednje, ali ne najnevažnije, ovaj poticaj osjećamo kada gledamo svijeće na vijencu i lampice na našem božićnom drvcu te kada gledamo sva svjetla koja su dio Božića: Možemo i trebamo i nadalje dijeliti Isusovo svjetlo. Na nama je također da ovaj svijet ostavimo malo ljepšim, svjetlijim, malo čovječnijim i sigurnije budućnosti, nego što smo ga pronašli.

Ovdje se oblikuje vodeća melodija zahvalnosti i radosti vjere: Mijenjamo živote ljubeći – živote drugih ljudi i, najvjerojatnije, prema iskustvu koje sam imao u mnogim razgovorima, vlastite živote. Jer ključ sretnog života leži ne samo u brizi o vlastitoj sreći, nego i o sreći drugih.

Moliti i voljeti: to znači bdjeti.

Neka Bog blagoslovi vas, vaše obitelji i sav vaš rad.
Budimo posrednici nade.
Ostanimo ujedinjeni u molitvi.

Zajedno s Izvršnim odborom i Tajništvom Caritasa Europa, želim vam čestit Božić i dobru i blagoslovljenu 2021.!

Mr. Michael Landau
predsjednik