Božićna poruka šibenskog biskupa Tomislava Rogića

I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama. (Lk 2,12)

Draga braćo i sestre po vjeri u Isusa Krista!

Betlehemska sveta noć početak nove povijesti. Rodilo se Dijete u štalici. Odbačena obitelj, za koju nije bilo mjesta u svratištu, niti kod Betlehemskih ognjišta, donijela je na svijet novi život. Zabrinuti Josip i Marija, djetetova majka, nisu znali što će se sve zbiti. Naizgled tragedija, socijalni slučaj, opasan porod na slami, a onda takav čudesan preokret. Pjesma anđela, svjetlost s neba koja obasjava noć i pretvara ju u dan. Dolazak pastira, pomoć i darovi, siromašnih siromašnima. Bog sve okreće na dobro. Događa se radost. Novi život uvijek donosi radost!

Sve je ukazivalo da se dogodilo nešto izvan svakog reda, neobično, neopisivo, natprirodno, zapravo Božansko. Svemogući Bog, Stvoritelj svakog života, oblikovatelj čovjeka i povijesti, odlučio je postati čovjekom. Rodio se od žene da bi bio jedan od nas. Veliki i strašni Bog, ljudskoj pameti nedohvatljiv. Nikakvim zemaljskim mjerilima podložan, On koji sve nadilazi, On pred kojim svi drhte, Gospodar vjekova i sudbina, odluči biti dijete, bespomoćno djetešce. Bog se rodi kao Božić, mali Bog. Ulazi u ljudsku povijest da dotakne čovjeka na posve nov način svojom neposrednom blizinom. Dolazi čovjeku u susret. Dolazi biti jedan od nas. On želi omogućiti čovjeku susret s Bogom živim, vječnim, jedinim. Rodio se Božji Sin! – pjeva naša hrvatska Božićna pjesma: Sin Boga Oca i Bog sam, – s neba na zemlju siđe k nam…

Misterij Božanskog utjelovljenja. Sin Božji rođen od Marije silom Duha Svetoga. Sišao je k nama, da bi mi mogli doći k njemu. Došli su mu pastiri jer su čuli poziv i pjesmu anđela, vidjeli su svjetlost, osjetili da se nešto posve izvanredno događa. Htjeli su vidjeti, htjeli su susresti Novorođenoga, htjeli su biti sudionici toga što se događa. A događa se Božje spasenje čovjeka, Božji pohod.

Jednome će dijete zasmetati i htjeti će ga ukloniti s lica zemlje, kralj Herod.

Uskoro će i kraljevi – magi sa Istoka, slijedeći zvijezdu, tragajući za porukom, za smislom, za spasenjem. Usprkos naporima i opasnostima putovanja, neće žaliti truda da susretnu i upoznaju Spasitelja.

Brate i sestro, slavimo Božić, porođenje Isusovo, dolazak Spasitelja svega svijeta, i mog i tvog Tvorca, Brata, Izbavitelja, Onoga kome želimo zauvijek doći, Onoga koga želimo uvijek uza se imati, Onoga od čije ljubavi živimo. Sada je tu u jaslama, čeka nas.

On nas čeka da se uputimo poput pastira ili kraljeva. Poput pastira? Ali mi ne čujemo ni poziv, ni pjesmu anđela. Poput kraljeva? Pa mi ne tražimo razumjeti što se događa. Kome treba cilj, smisao, pa onda još napor traganja i opasnosti zalutati na tako zahtjevom putovanju. Zatrpani smo tolikim ponudama ovoga svijeta i kao da prestajemo tražiti put do jaslica, do susreta, do novorođenog Spasitelja.

Zar je moguće da ne čujemo anđele kad nam u savjesti govore nemoj ići tim putem, nemoj uludo potrošiti vrijeme, nemoj se dati zavesti kratkotrajnim blještavilom, nemoj upasti u ovisnost, nemoj nauditi bratu i sestri pored sebe, ne razaraj obitelj, ne kockaj se sa životom, ne budi nepravedan, lijen, obijestan, … zao?

Zar je moguće da nam nije važno kuda ide naš život? Da nemamo cilj, da smo zanemarili smisao onoga što činimo i živimo? Da nas ne zanimaju znakovi vremena koji vode Spasitelju? Da u dubini duše ne želimo biti sigurni da samo u Bogu pronalazimo mir, ljubav, sigurnost i da samo u Njemu sve ima smisla i svoj konačni cilj?

Valja nam se odazvati glasu savjesti koji neka se ovog Božića pretvori u pjesmu anđela. Valja ugledati zvijezdu vodilju i pod svaku je cijenu slijediti poput kraljeva u dubokoj čežnji susreta s Isusom, Sinom Božjim, mojim i tvojim Spasiteljem. Svatko neka u sebi pronađe onu želju, čežnju susresti Isusa i neka prepozna koje to prepreke stoje na putu do susreta s Bogom.

On će nam pomoći da uklonimo prepreke na putu do njega. On će nam dati snage da izdržimo napore puta do njega. Susret s njim je cilj i nagrada i ostvarenje života u punini. Nasljedujmo poniznost pastira, čežnju i nadu kraljeva da nas život dovede Isusu, jer samo je to put do istine koja vodi u život vječni.

Na Božić, naša šibenska biskupija zaključuje Godinu zahvalnosti za 725. godina od utemeljenja biskupije, za sve primljene milosti, za sve služitelje svetih tajni i navjestitelje Radosne vijesti, za sva događanja u kojima se proslavio Bog i pokazao svoju blizinu. Za sve događaje u posljednjoj godini: domovinsko i rimsko hodočašće, okupljanja u našim marijanskim svetištima, ustrajnost molitve i sve ono čime smo kroz ovu godinu pokušavali Bogu reći: hvala! I to što se sve planirano ostvarilo, Bogu hvala!

Godina pred nama neka bude Godina molitve, one osobne, obiteljske i zajedničke u našim župnim zajednicama. Neka to bude godina molitvene priprave za veliki Jubilej 2025. godine od Isusova rođenja kojeg ćemo slaviti s cijelom Crkvom.

Svim vjernicima Šibenske biskupije, svakom čovjeku dobre volje želim da u poniznosti pastira i upornosti kraljeva traži Gospodina. Neka otkrije kako Bog pohodi narod svoj i koliko nas u svom Sinu voli. I neka ne prestane tražiti put do jaslica i svojim životom odgovoriti na sve Božje darove.

Braćo i sestre, želim Vam blagoslovljen, radostan i čestit Božić, događaj spasenja!

✠ Tomislav Rogić, šibenski biskup