U ove dane Božića naše će oči zastati nad jednostavnošću prizora jaslica. U jednostavnosti i bogatstvu prizora, zaustavit ćemo pogled na živopisnoj stranici evanđelja koja dočarava tajnu Božjeg dolaska među nas ljude. Naše će uši dotaknuti glas radosti neba koji obznanjuje: Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin (Lk 2,11).

I dok s usana bude tekla svježa ‘ispovijest vjere’, koljena koja dodiruju tlo podsjetit će na svetost riječi:

Vjerujem u Isusa Krista,
jedinorođenoga Sina Božjega.
Koji je radi nas ljudi
i radi našega spasenja sišao s nebesa.
I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice:
i postao čovjekom.

Sva naša osjetila dodiruju idilu otajstva – Sin Božji postao je čovjekom.

No, idilu Božića krade nam neželjeni gost. Po svetim se gestama, kojima izražavamo zajedništvo, prijateljstvo i ljubav – pruženom rukom, zagrljajem, poljupcem, blizinom koja nam je potrebna, podlo uvlači u naše domove. Iz mnogih je zauvijek odveo, kao razbojnik ukrao, drage nam ljude. Čini se moćan: zatvorio je kuće, opustošio ulice, prorijedio sjedišta u našim crkvama, ušutkao veseli i radosni žamor djece u našim školama i igralištima, učinio pustima mjesta okupljanja i druženja… Može li nam ukrasti i Božić? Idiličnu dekoraciju sigurno može – već je ukrao. Ali otajstvo? Može li nam ukrasti tajnu, radost samoga Božića?

Ključ, srce, radost Božića skriva se u vjeri u Isusovo utjelovljenje. Bog, po kome je sve stvoreno, jedini je izvor života i u njegovoj ljubavi sakriven je smisao našega postojanja – došao je radi nas ljudi, radi našega spasenja. Ova tajna Božića svjedoči da je život svakoga čovjeka neizmjerno vrijedan, da je dragocjen u Božjim očima. To je najvažnija istina života – to je jedina čvrsta točka koja životu daje sigurnost. Moj život je u rukama Boga, koji se spustio u naše naručje, da bi nama priopćio i dao sigurnost da smo u Božjem naručju.

Braćo i sestre! S mnoštvom popratnih sadržaja u pripremi za Božić putem lako izgubimo onoga koji je najmanji, koji ‘zadnji dolazi’ i radi kojega je sve – ‘maleno Dijete u jaslicama’. On je srce i radost Božića! On daje smisao i ljepotu svemu što ga okružuje. Tužan je Božić ako njega izgubimo, ako ga zaboravimo položiti u jaslice svoje duše! Ako je to mjesto prazno mjesto, i Božić je prazan – nema Božića!

Drage obitelji! Položimo ga u jaslice svojih obitelji!

Položimo ga kroz riječi evanđelja. Kad se kao obitelj okupite i zajedno smirite, pročitajte i poslušajte izvještaj o Kristovu rođenju.

Položimo ga u zajedničkoj molitvi, po slavlju svete Mise. Na način koji vam je moguć zagrijmo svoj ‘dnevni boravak’.

Položimo ga i radošću božićne pjesme, koja ove godine neće u željenom obliku odzvanjati u našim crkvama, ali s njom neka uđe radost u malu Crkvu – obitelj. Intonaciju neće davati usklađeni zbor, ali joj može dati ‘usklađenost’, toplina obiteljskih odnosa.

Položimo ga kao obitelj, zajedno pripremajući jaslice u svojoj kući i obiđimo one, za nas napravljene u našim župnim crkvama.

Položimo ga poravnavajući svoje putove u sakramentu pomirenja da bi Božja ljubav natapala naš život.

Kad ga položimo, prepišimo čitko ovaj članak vjerovanja iz svoga uma i sa svojih usana u dušu da ona diše vjerom;

Vjerujem u Isusa Krista,
jedinorođenoga Sina Božjega.
Koji je radi nas ljudi
i radi našega spasenja sišao s nebesa.
I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice:
i postao čovjekom.

On će donijeti mir ovim nemirnim danima, unijet će radost koju nitko i ništa ne može oduzeti; radost u kojoj, sve što se događa, iako se čini da je isto – ništa nije isto… Jer se Bog rodio radi nas – radi našega spasenja – radi mene – radi moga spasenja. Dok je Bog u svetištu bića, dok je ljubavlju zapisan u dušu; nitko ga ne može ukrasti, nitko ga ne može dohvatiti. Kradljivac (covid) ne može uzeti toplinu, ljepotu i radost vjere koja daje novi pogled na smisao života; novi pogled na druge, svijet, bolesti – pa i neprilike koje nas okružuju. Bog nas odmiče od grča i briše lažni osjećaj da smo sami, ostavljeni, prepušteni silama koje nas nadilaze.

Svima vama, dragi vjernici i ljudi dobre volje, želim da u ovom sivilu tjeskobe vaše oči vjere budu bistre i prepoznaju Gosta – Boga koji kuca na vrata, traži jaslice – središte vašega bića – da u njemu nađe svoj siguran boravak i u mjeri u kojoj se nastanio, darovat će mir, novu nadu i sigurnost da Bog, jedini Gospodar, prati i ljubomorno bdije nad našim životom, da smo sigurni u Njegovim rukama.

Sretan Božić!