Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi;
odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.
On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela. (Tit 2, 11 – 44)

Draga braćo i sestre po vjeri u Isusa Krista!

Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi. Pohodi Bog narod svoj. Dijete nam je rođeno, Sina dobismo. Rekoše, rekoše proroci: sjajna sinut će zvijezda, noć će zasjat ko’ dan. Ravnajte, ravnajte putove, onome koji će doći, blagoslovljen u ime Gospodnje, donijet će svemu svijetu mir. Radost Božića osvaja srca ljudi. Širi se neka toplina, dobrota, radost duše i iskrena želja da svi budu sretni. Dan koji slavimo, svetkovina koja se ne da s nijednom drugom usporediti jer se rodio Spasitelj svijeta.

Što se to dogodilo na Božić? Kako se to pojavila slava Boga velikoga? Što zapravo slavimo?

Vjernička duša na Božić traga, ispituje i doživljava da je Bog odlučio biti Emanuel, s nama Bog. Ispunjaju se davna proročanstva. Nadošla je punina vremena da Bog izvrši djelo spasenja ljudskoga, da se po Sinu svome utjelovi i čovjekom postane. Sin Božji postade Sinom čovječjim, uđe u ljudsku kožu, Božja ljubav zakuca u ljudskom srcu, postade nam jednak u svemu osim u grijehu, zaživi našim životom.

Kako se to dogodilo? Dogodilo se u trenutku povijesti koji izabra Bog. Za Kvirinijeva upravljanja Sirijom, u doba kralja Augusta. Po naređenom popisu stanovništva ispunja se Božja volja da se Sin njegov rodi u Betlehemu. Porodi ga Djeva Marija. Osjenjena Duhom Svetim postade Majka Božja. Sveti Josip brine za Majku i Dijete. U povijest svijeta ulazi Sveta obitelj. Noć se pretvara u dan. Anđeli pjevaju, pastiri se klanjaju, mudraci dolaze izdaleka, kralj Herod je uznemiren. Rodio se Isus, Bog i Čovjek. Rodio se na slami, u skromnosti progonstva jer za njega nije bilo mjesta u svratištu. Otpočinje spasenje, otpočinje trpljenje ali i očitovanje spasenja i slave Božje.

Znana nam je ta pripovijest. Zorno je pokazuje jaslice po crkvama, trgovima i našim kućama. Svaki put zagledamo se u neki drugi detalj: anđele koji pjevaju slava Bogu na visinama i mir ljudima na zemlji, ljudima dobre volje, ljudima miljenicima Božjim. Ili pastire koji se dolaze pokloniti jer su ih anđeli poslali da vide Dijete. Heroda koji se ljuti, boji i naređuje pokolj nevine dječice. Mudraci koji dolaze s darovima. Josip koji skrbi za obitelj. Marija koja rađa u štali. Novorođeno Dijete, Kralj mira, Spasitelj svijeta. Najveći Božji iskorak prema čovjeku.

Zašto se to dogodilo? Zašto je Bog izabrao takav put, zašto je došao kao malo dijete rođeno u jaslama? Bila je to volja Božja, Božji plan spasenja za svakog čovjeka. Bog je tako odlučio, njemu nitko nije mogao nametnuti takav put. Kako kaže Sveto pismo: On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela. Bog je izabrao postati čovjek jer čovjeka toliko ljubi. Odlučio je biti mu blizu. Odlučio je pokazati mu kakav čovjek treba biti. Odlučio je sebe dati za naše spasenje, ponijeti naše grijehe. Pokazao nam je što je istinska, najveća, Božja, ljubav kadra učiniti. Izabrao je štalicu, progonstvo, neizvjesnost pa sve do drva križa, podnesene boli i sramotnog poniženja, ulazak u samu smrt da od onih koji u njega povjeruju stvori novi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela i želi s Bogom biti zauvijek.

Koje odgovore vjernička duša pronalazi danas u Božiću, u tom spasonosnom događaju? Tu u Božjoj blizini, kod malog, tek rođenog Isusa tražimo osjetiti iznova koliko nas Bog voli, koliko je s nama u našim nevoljama. Kako On s nama prolazi sve kušnje, ratove, bolesti i svaku neizvjesnost. On, Emanuel želi nas očistiti i zacijeliti, poviti rane duše, ispuniti naše praznine, okončati našu potragu za istinskom ljubavi, čovjeka ponovno učiniti savršenijom slikom Božjom u kojoj se odražava istina, pravednost, milosrđe, ljubav i sebedarje. Svojom blizinom uči nas ljubiti i prepoznati koliko smo voljeni. Uči nas živjeti za druge i da nas život dovede Bogu zauvijek. To je istina i radost Božića koju trajno otkrivamo i koja može mijenjati naše živote.

Ta istina Radosne vijesti Božjeg pohođenja naviješta se u našoj Šibenskoj biskupiji već 725 ljeta. Na to velikom obiteljskom ognjištu Šibenske biskupije tolikih stoljeća čuva se sveta tradicija, gaji se i predaje vjera u Trojedinog Boga. Vjernici, svećenici, redovnici i redovnice, kršćanske obitelji, župne zajednice okupljene u veliku obitelj biskupije bivaju oazom milosti Božje i čuvarima susretanja s Onim koji je došao i koji će ponovno doći na koncu vremena. Njemu Jedinome neka je slava, čast i zahvalnost naša za sve primljene darove.

Šibenska biskupija ustanovljena je bulom pape Bonifacija VIII., koja nosi nadnevak 1. svibnja 1298. Sam čin ustanovljenja obavljen je u Šibeniku 28. lipnja iste godine i posvećen prvi biskup – fra Martin Rabljanin.

Stoga na Božić otvaramo Godinu zahvalnosti Bogu za sva primljena dobročinstva. Kroz više događanja obilježit ćemo ovu godišnjicu: ponajprije u našim marijanskim svetištima: Gospe od Karavaja – Tisno, Gospe od Anđela – Visovac, Gospe od Vrpolja i Gospe od Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Biskupiji kod Knina, hodočastit ćemo u nacionalno svetište Majci Božjoj Bistričkoj, glavna proslava godišnjice biti će na sv. Mihovila, a proslavu ćemo okruniti biskupijskim hodočašćem u Rim u listopadu 2023. Neka dobri Bog udjeli svoje milosti da ga dolično proslavimo i da mu zahvalimo.

Svim vjernicima Šibenske biskupije, svakom čovjeku dobre volje želim da na Božić otkrije koliko je od Boga ljubljen, što mu dolazak Božji znači i kako će na Božju ljubav svojim životom odgovoriti.

Braćo i sestre, žalim Vam blagoslovljen, radostan i čestit Božić u zahvalnosti srca koje prepoznaje darove i blizinu Božju, da svakome od nas Božić bude događaj spasenja!

✠ Tomislav Rogić, šibenski biskup