Božićna poslanica 2025.

„Djevica danas Predvječnoga rađa, a zemlja špilju Nepristupnomu prinosi; anđeli s pastirima slavoslove, a i mudraci pristižu, jer se radi nas od Djevice rodi Predvječni Bog“ – ovim riječima božićni kondak opisuje veliku radost Kristova rođenja.

Draga braćo i sestre u Kristu, proslavljamo jedan od najradosnijih kršćanskih blagdana – rođenje u tijelu našega Boga i Spasitelja Isusa Krista. Kada je došla punina vremena, svemogući Bog odlučio je pohoditi ljudski rod i poslati na svijet svoga Sina, drugu božansku Osobu, vječnoga Logosa, koji je uzeo na sebe ljudsko tijelo i rodio se od Bogorodice i Djevice Marije. Na taj se način Bog približio čovjeku, postavši jednim od nas, u svemu nama jednak, osim u grijehu.

Svrha utjelovljenja Sina Božjega bilo je otkupljenje cijeloga ljudskog roda od vječne smrti i pakla, na koji smo svi bili osuđeni zbog sveopćega pada ljudskoga roda u grijeh, započetoga s prvim čovjekom i protegnutoga sve do kraja svijeta. Zašto se Bogočovjek Krist rodio u špilji, među životinjama? Zašto se rodio od Djevice i zašto je već u najranijem djetinjstvu bio izložen siromaštvu, poniženju i progonstvu iz svoje zemlje?

Isus u Evanđelju na sebe primjenjuje riječi o budućem Mesiji proroka Izaije iz Staroga zavjeta: „Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vratiti vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“ (Lk 4,18–19).

Krist se rodio u siromaštvu jer njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Nije tražio bogatstvo ni raskoš, nego je pokazivao skromnost i jednostavnost kao bitne vrline. Skromna špilja na to ukazuje, a ujedno simbolizira utrobu zemlje od koje je sazdan svaki čovjek. Tako je i sama zemlja doprinijela rođenju Onoga koji će svojom smrću i uskrsnućem otkupiti sav stvoreni svijet.

Krist je kao dijete pretrpio opasnosti i progonstva te je time pokazao kako su svi oni koji trpe siromaštvo, bolest, glad i progon slični njemu, da ih on pribraja sebi, razumije i s njima suosjeća. Rodio se od Djevice jer je Bog u svome naumu spasenja od početka htio dati jasan znak da Krist nije običan čovjek, nego utjelovljeni Bog, „Svjetlo od Svjetla, pravi Bog od pravoga Boga“ (Nicejsko-carigradsko vjerovanje).

U blagdanu Božića ocrtava se početak i temelj svih ostalih događaja iz Kristova života: Bogojavljenja, Svete Pashe, Pedesetnice i Uzašašća na nebo. Jer da Krist nije bio rođen po tijelu, ne bi bio kršten – a to je Bogojavljenje; ne bi bio razapet i uskrsnuo – a to je Pasha; ne bi bio uznesen na nebo; ne bi poslao Duha Svetoga – što slavimo na Pedesetnicu. Stoga iz događaja Kristova rođenja u Betlehemu, poput živoga izvora, teku različite rijeke iz kojih se rađaju svi naši blagdani, jer se u Božiću događa uzvišena stvarnost koja budi strahopoštovanje: Bog, koji je vječan, uzima na sebe obličje sluge i smrtno tijelo, premda nije počinio nijedan grijeh. Sveti apostol Pavao kaže: „Doista, Krist se ne zauzima za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. Zato je u svemu morao postati sličan braći“ (Heb 2,16–17).

Upravo stoga, „s velikom ljubavlju prigrlimo i ljubimo ovaj božićni blagdan. Zbog toga vas pozivam da sudjelujete u ovom radosnom slavlju s velikom revnošću i žarom. Neka svatko napusti svoje svakodnevne brige kako bismo mogli vidjeti našega Gospodina kako leži u jaslama, povijen u povoje. To je zaista čudesan i uzvišen prizor“, kako reče sveti Ivan Zlatousti.

Ako s vjerom slavimo Kristovo rođenje, tada ćemo ga doista vidjeti kako leži u jaslama: oltar u crkvi upravo označava špilju i jasle. Ovdje leži Tijelo Gospodnje – ne umotano u povoje kao nekoć, nego u potpunosti odjeveno Duhom Svetim. Kao što su mu se mudraci poklonili, tako i mi, ako pristupamo svetoj pričesti s čistom savješću, sudjelujemo u radosti njegova rođenja i istinski mu se klanjamo.

Pristupajmo donoseći svoje darove – ne one koje su donijeli mudraci, nego one iz naših srdaca i naših života, koji su po tome mnogo vrjedniji. Mudraci su donijeli zlato: mi donesimo umjerenost i krepost. Donijeli su tamjan: mi donesimo svoje čiste molitve kao duhovni tamjan. Donijeli su smirnu: mi donesimo skromnost, ponizno srce i ljubav. Pristupajući s takvim darima, s velikim pouzdanjem, uživat ćemo sveti stol i sveto zajedništvo betlehemskih jaslica.

Kristovo rođenje ne možemo istinski slaviti ako se ne sjetimo onih kojima je teško. Sjetimo se stoga starijih i bolesnih, osamljenih i beskućnika; sjetimo se prijatelja i rođaka koje su njihove obitelji zaboravile. Darujmo im o Božiću trenutak svoga vremena i pažnje. Sjetimo se i naše braće i sestara koji su žrtve ratova u Ukrajini, kao i onih u Pojasu Gaze. Sjetimo se progonjenih kršćana u Africi te svih koji trpe zbog ljudske zlobe i mržnje.

Mnogi se pitaju zašto postoji patnja, umiranje djece i nevinih ljudi te zašto smo okruženi tolikim zlom, ako je Bog ljubav. Odgovor na to pitanje krije se u nama samima i u našoj slobodi da činimo dobro ili zlo. Živimo u vremenu Božje milosti i potpune ljudske slobode. Svi raspolažemo slobodom: možemo činiti velika dobra, ali i veliko zlo. Ne zaboravimo Gospodinove riječi: „Pustite neka oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu“ (usp. Mt 13,30). Kada čovjek izbaci Boga iz svoga života, neminovno gubi moralni smjerokaz.

Proslavili smo Jubilarnu 2025. godinu oprosta, kao i 1700. obljetnicu Prvoga crkvenog sabora u Niceji. Nadolazeće 2026. godine obilježit ćemo pripravljenu godinu za veliki jubilej – 250. obljetnicu osnutka Križevačke eparhije, koju ćemo proslaviti 2027. godine. Ti jubileji posebna su prigoda da se više približimo Bogu, dublje slušamo njegovu riječ te bolje upoznamo sebe i svoje slavne pretke. Stoga vas sve pozivam da sudjelujete u pripravi i slavlju našega velikog jubileja.

Draga braćo i sestre u Kristu, našem vladiki Nikoli, biskupu u miru, svim našim svećenicima, đakonima, monasima, časnim sestrama, bogoslovima, kao i svima vama – vjernicima, prijateljima i dobročiniteljima naše Križevačke eparhije – od srca želim čestit i blagoslovljen Božić. Neka vas novorođeni Krist pohodi svojom ljubavlju i ispuni vaša srca i domove toplinom i mirom.

Hristos raždajetsja – slavite Jego!
Krist se rađa – slavite Ga!

U Križevcima, o Božiću 2025.

vladika Milan Stipić,
biskup križevački