U homiliji biskup se osvrnuo na riječi iz Ivanova Evanđelja „Riječ je tijelom postala i prebivala među nama“.

„Sveti Ivan mislio je da tako najbolje može izreći otajstvo Božića: Bog sam, Sin Božji, koji je vječna Božja Riječ /Logos, utjelovio se u naš ljudski život, postao je verus homo – pravi čovjek da proživi naš ljudski život s nama u svemu jednak, osim u grijehu. Thomas Merton, trapist i poznati duhovni pisac, napisao je: Savršenost nije moralni ukras koji stječemo mimo Krista kako bismo stekli uvjete da se sjedinimo s Njim. Savršenost je djelo samoga Krista koji po vjeri živi u nama. A to je cilj svakog kršćanina: živjeti s Kristom koji je zato i došao, da bude s nama. To je ono što je sveti Pavao napisao: Živim ali ne više ja, u meni živi Krist“ (Gal 2,20), a na drugom je mjestu ustvrdio: trudio sam se više nego svi oni – ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. (1 Kor 15,10) Zanimljivo kako je isti Apostol definirao kršćanina: Krist u nama, nada slave (Kol 1,27). To je život u Kristu (Rim 8,1). Očito je upravo to svrha Utjelovljenja: Bog – Riječ utjelovio se i postao jedan od nas, da živi u nama i da nas preobrazi. Tako nije naš život niti naš kršćanski primjer naše djelo, nego djelo Božje u nama“.

Biskup je rekao i kako je danas Crkva to mjesto koje je nekoć bio Betlehem, mjesto gdje prebiva Bog, zajednica vjernika u kojoj je prisutan živi Bog koji se utjelovio. Ustvrdio je i kako upravo zbog toga Crkvu nazivamo i Mističnim Tijelom Kristovim. „I dok smo sinoć slušali evanđeoske izvještaje koji su nam pokazali Utjelovljenog Boga u Djetetu u betlehemskoj štali, danas gledamo tog istog Gospodina koji je utjelovljen u Euharistiji i po Euharistiji u svakom članu Crkve koji blaguje Tijelo Kristovo. Tako Crkva doista postaje Tijelo Kristovo, ono mjesto gdje danas Bog prebiva. Reći će netko: dobro, tako bi trebalo biti, ali mi smo svjedoci kako u Crkvi ima puno grijeha, nečistoća i sebičnosti, kako je Crkva grešna a ne sveta.  Doista, Crkvu čine ljudi koji su grješni, koji nisu sveti po svojem moralnom djelovanju. Ipak, Crkva jest sveta – kako ispovijedamo u Vjerovanju kad govorimo da vjerujemo u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu. Ali valja uvijek pri tom imati na umu da je Crkva sveta po Bogu koji se utjelovio u nju, po Sinu koji se s njome poistovjetio, po Duhu koji ju posvećuje iznutra. Tako po toj inhabitaciji ili prebivanju Božjem u srcima vjernika koji čine zajednicu Crkvu, Crkva odražava i svetost Božju. Ne svoju nego Božju. Dakako da su svi koji Krista slijede i koji čine Crkvu pozvani i na moralnu svetost, da i svojim životom odražavaju da u njima boravi Bog i da ih vodi putem svetosti. No, da su ne znam kako sveti pojedinci u Crkvi, ne posvećuju Crkvu ljudi koji se trude svojim silama moralno i sveto živjeti, nego Bog koji prebiva u našim srcima“.

Na kraju biskup je dodao i kako je upravo utjelovljenje veliko otajstvo i središte Božića: „Riječ je tijelom postala i prebivala među nama. Bog se utjelovio u ljudski život Isusa iz Nazareta, Bog je postao čovjekom premda nije u Isusu prestao biti Bogom, svoje je božanstvo sakrio u čovještvu tako da je Isus mogao reći: „Blago onom tko se ne sablazni o mene! (Mt 11,6). Čovještvo je time zauvijek uzdignuto jer je upravo u čovjeku Bog sišao na zemlju. No Sin Božji, vječna Božja Riječ, utjelovio se i u Crkvi te je po Duhu Svetom zajednica njegovih učenika Tijelo Kristovo. I još uže, Bog se utjelovio među nama u Crkvi, u euharistiji. On boravi u Kruhu života, jer on je taj „Kruh koji je sišao s neba… za život svijeta“ (Iv 6,51). Braćo i sestre, ovo naše euharistijsko slavlje je na poseban način Božić, jer Bog je postao ne samo maleno Dijete radi nas, nego i Kruh koji se lomi da nas ujedini sa sobom, da nas nahrani i opremi za vječni božanski život“, zaključio je biskup Košić.

Nakon popričesne molitve okupljene je pozdravio i čestitao im Božić preč. Jakica zaželjevši svima, a posebno onima u potrebi obilje Božjeg blagoslova u ove dane.

Misno slavlje animirao je Zbor bazilike pod vodstvom mo. Katarine Mandić i orguljašku pratnju prof. Dijane Skrbin Kovačić.