Jedanaestu godinu misno slavlje je predvodio i propovijedao doc. dr. sc. Stanislav Šota, profesor KBF-a u Đakovu i koordinator Nadbiskupijskog pastoralnog centra Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji je uvodno istaknuo: „Današnje euharistijsko slavlje neka bude prožeto osobnom istinom pred Bogom, učvršćenom nadom, ljubavlju koja obogaćuje naš svakodnevni život. U osobnu molitvenu košaricu stavimo i ponesimo, prema Bogu i nebeskoj Majci, poginule, nestale, ili od posljedica rata preminule branitelje koji su nemjerljivom ljubavlju prema svima nama dali sve što su imali i pri tome nama omogućili miran i spokojan život. Gospa od Utočišta zna što znači biti prognanik i povratnik. Zbog toga molimo Gospu za mir i prestanak sukoba i rata u Ukrajini, za sve koji pate, koji su nastradali, poginuli, zarobljeni, prognani i napušteni, neka osjete snagu Božje i Marijine  prisutnosti.“ Liturgijsko pjevanje hodočasnika orguljski je pratio Dino Klem, vjeroučitelj u Slavonskom Brodu.

„U srcu Crkve i svih nas okupljenih treba sjati Marijin lik. Marija je veliki uzor za Crkvu koja je pozvana slijediti Krista s poletom, zanosom, žarom,  oduševljenošću i poučljivošću. Zajedno s Duhom Svetim, usred svoga naroda uvijek je Marija. Ona je okupljala učenike da mole za dolazak Duha Svetoga i tako omogućila misionarski rast koji se dogodio na Duhove. Ona je majka Crkve blagovjesnice i bez nje ne možemo u punini shvatiti duh evangelizacijskog poslanja Crkve. Isus umire na križu, nakon što je Mariju dao nama za majku – ‘Evo ti majke!’ Ona koja ga je rodila s tolikom vjerom, prati od Isusovog umiranja potomstvo svih onih koji nastoje slijediti i ispunjavati volju Božju. Zbog toga današnji susret i molitva imaju smisao jedino u našoj spremnosti i odlučnosti slijediti i vršiti volju Božju, Očevu…ima smisla i imat će plodova, ako nam naša duša bude zaručnicom Božje riječi, koja nas vodi i upućuje u svu istinu. Marijina je veličina u tome, reče papa Franjo, što zna pretvoriti špilju za životinje u Isusovu kuću. Kao prava majka, kroči s nama, bori se s nama i neprestano izlijeva blizinu Božje ljubavi. I u ovomu aljmaškom Svetištu ona dijeli, prima, sluša, čuje zgode i nezgode, molitvu i grijehe onih vjernika koji joj se utječu. Tu sve nas okuplja majčinski želeći vidjeti svoju djecu i da oni vide nju! Upravo s njom, našom majkom, možemo pronaći snage podnositi trpljenja, umore, nevolje, križeve života“, kazao je vlč. Šota u propovijedi te istaknuo kako „zagledanost u tišini vlastitog srca u Mariju otkriva neobjašnjivu, revolucionarnu snagu nježnosti i ljubavi i tada se u njezinu liku vidi kako poniznost i nježnost nisu vrline slabih, već jakih, jakih u Bogu i s Bogom“.

Promišljajući o zajedništvu s Bogom u „Crkvi zajedništvu puta“, homiliju je zaključio: „Možda upravo dodirom vlastitih rana s Marijom dodirnemo Boga, Boga Biblije, Boga moje vjere, Boga koji nije sladunjava idila, već uznemirujuća drama, Boga koji ima krvave i bolne rane. Zbog toga ima i nosi rane svatko tko ga ispovijeda! On je sim-patični Bog, su-trpeći i samo ranjeni Bog može kroz našu ranjenu vjeru iscijeliti ranjeni svijet. Marija nas poziva da dodirnemo i rane drugih, jer je i ona u životu bila okrenuta drugomu, potrebitomu… Majka Marija je ona koja je budna da te dočeka, netko tko tebe i tvoje boli uzima u svoje krilo, ona koja sprječava da tvoja žrtva i naših branitelja ne padne u zaborav. Marija uznesena u nebo čuva te u srcu i kada te nitko ne razumije, majka koja će te iz tvoje kalvarijske uzvisine uzeti u naručje i prenijeti do osvita uskrsnog jutra.“

Okrijepljeni otajstvima vjere vjernici su, poslije mise, u osobnoj pobožnosti izrazili vjeru i snagu zaufano tražili molitvom pred Gospinim kipom s Djetešcem Isusom u župnoj crkvi, utočnici od ljetne vreline i oazi mira.