Na slavlju su iz javnog života među ostalim sudjelovali županica Požeško-slavonske županije Antonija Jozić i požeški gradonačelnik Željko Glavić. Po dolasku ulazne procesije svećenika i biskupa iz voćinske bazilike, na oltarni prostor na otvorenom postavljen je lik Gospe Voćinske pred kojim je biskup Isusovoj Majci uputio pozdrav na koji su hodočasnici odgovarali pjevanim poklikom „Blažena ti što povjerova“. Potom je rektor svetišta i bazilike Ivan Ereiz uputio pozdravnu riječ svima, a na osobit našim izrekao je dobrodošlicu biskupu Ivi koji po prvi puta predvodi slavlje o blagdanu Gospe Voćinske. Zahvaljujući na riječima dobrodošlice, biskup je pozdravio sve nazočne vjernike, a na poseban način hodočasnike pješake.

„Došli smo ovdje kao djeca Božja koju Bog okuplja u tajni svoje ljubavi. Naša nebeska majka Marija, Gospa Voćinska, Majka od Utočišta, stoljećima je ovdje okupljala i dovodila vjernike koji su nalazili u Gospodinu svoju sigurnost, snagu za život i vjeru. Stoljećima je Marija ovdje bila zvijezda koja obasjava životne putove i ljudska srca i koja je tiho i neprimjetno govorila i kad se rušilo, palilo i umiralo. Dok molimo našu nebesku majku Gospu Voćinsku za sve osobne i zajedničke molitve, želimo zahvaliti Bogu za sve ono što su nam naši preci ostavili ovdje, svjedočanstvo vjere, života, ljubavi, nepokolebljive nade da Bog uvijek ostaje vjeran onima koji se u njega pouzdavaju i koji zajedno s Marijom dolaze k njemu“, kazao je biskup te pozvao vjernike da u svoje nakane uključe i molitvu za sve koji pate, a napose za mir u svijetu, osobito u Ukrajini, Palestini i Izraelu.

Na početku homilije biskup je podsjetio vjernike kako su se okupili u Voćinu kao hodočasnici i putnici koji traže i mole pomoć, zagovor i zaštitu Blažene Djevice Marije kako bi u hodu prema Kraljevstvu nebeskom obnovili svoju vjeru. Osvrnuo se potom na naviješteni evanđeoski izvještaj o Marijinom pohodu Elizabeti u kojem Elizabeta hvali Marijinu vjeru riječima: „Blažena ti što povjerova“ (Lk 1, 45). Biskup je primijetio kako je uskrsli Krist nakon susreta s apostolom Tomom izgovorio slične riječi: „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju” (usp. Iv 20, 24-30) te je kazao: „Ovo naše hodočašće i dolazak u Voćinsko svetište je plod naše vjere jer vjerujemo Bogu poput Marije, poput Tome, poput vjernika koji su ovdje dolazili stoljećima i svoj život gradili na Marijinoj vjeri. Oni su znali da je Bog uvijek uz njih. Imali su čvrstu vjeru i nepokolebljivu nadu“, ustvrdio je biskup.

Nadalje se osvrnuo na bulu „Spes non confundit – Nada ne razočarava” kojom papa Franjo najavljuje Svetu 2025. godinu te poziva vjernike da budu hodočasnici nade. „Napominje nam da je nada bogoštovna krepost te poručuje da ju treba ponovno otkriti u naše vrijeme u znakovima vremena kao ‘čežnju ljudskog srca, koje je potrebno spasonosne Božje prisutnosti’ (Spes non confundit, 7). Nada se prije svega mora crpsti u Božjoj milosti i punini njegova milosrđa. Kršćanaska nada nam daje sigurnost da nas ništa ne može rastaviti od ljubavi Božje. To su nam posvjedočili Isus i Gospa.  I ovo sveto mjesto, svetište Gospe Voćinske, Majke od Utočišta, pomaže nam da doživimo ljepotu i prisutnost naše nebeske Majke Marije, prisutnost njezinog Sina koji nam se daje u otajstvu euharistije. Sve nas to ‘vraća nas na obzorje nade, nade koja ne razočarava, jer je utemeljena na Božjoj riječi. Nada koja ne razočarava, jednostavno zato što Gospodin nikada ne razočarava! Vjeran je!’ (Papa Franjo u molitvi Angelusa 1. prosinca 2013.).“

Govoreći nadalje o nadi biskup Ivo je podsjetio vjernike na riječi pape Benedikta XVI. koji je razmišljajući o krizi vjere u našem vremenu kazao: „Bog je temelj nade: ne bilo koji bog, nego Bog koji ima ljudsko lice i koji nas je ljubio do kraja, svakoga od nas te čovječanstvo u cjelini. Njegovo kraljevstvo nije nekakav imaginaran i budući svijet, u budućnosti koja nikad neće doći; njegovo je kraljevstvo nazočno svagdje gdje je voljen i kad god nas dostiže njegova ljubav.“

Citirajući papu Franju koji poziva vjernike da u godini priprave za Jubilej 2025. godine intenzivnije mole, biskup je pozvao vjernike da obnove želju za prebivanjem u Božjoj blizini, da se nauče slušati ga i klanjati mu se. „U molitvi i u životu je važno znati slušati. Slušajući glas Božji dopuštamo da se njegova milost u nama nastani i pomaže nam da u nama bude živa i djelotvorna“, poručio je biskup istaknuvši kako u Mariji pronalazimo primjer slušanja Boga, školu molitve, života, vjere, ljubavi, poniznosti i strpljivosti. Ističući važnost slušanja biskup Martinović je ponovio riječi Benedikta XVI.: „Prvo i osnovno mjesto učenja nade je molitva. Kada me nitko više ne sluša, Bog me i dalje sluša. Kada više nema nikoga da mi pomogne… on mi može pomoći… Očajan čovjek više ne moli jer se više ne nada; čovjek siguran u sebe i svoju moć također ne moli jer se oslanja jedino na sama sebe. Tko moli, nada se dobroti i moći koja nadilazi njegovu vlastitu moćnost. Molitva je nada na djelu.“

Biskup se potom osvrnuo na izazove suvremenog društva istaknuvši ratove u Ukrajini, Palestini, Izraelu, siromaštvo, socijalne probleme i nepravde posvuda koji mogu oslabiti nadu u životu vjernika te im je uputio riječi ohrabrenja. „Naša nada nikada ne umire jer je Isus Krist temelj naše nade. Nije li i ovo Gospino svetište stoljećima bilo temelj i znak vjere i nade kod hodočasnika koji su ovdje u dolazili svjesni kako će im Gospa pomoći i uslišati ih? Oni su imali nadu u Boga, nadu koja ne postiđuje. Pa i kad se činilo da je bilo bsmisleno nadati se, kad je ovo svetište bilo razoreno i uništavano, kad su se događala mučiništva i ubijanja, ono je svjedočilo snagu vjere i neupokolebljive nade vjernika”, poručio je biskup zaključivši kako je naša nada usmjerena na uskrsnuće, na život vječni i zajedništvo s Bogom.

Biskup je potom istaknuo svece i mučenike poput sv. Majke Terezije iz Kalkute, bl. Jule Ivanišević i bl. Alojzija Stepinaca za koje je kazao da su u svom vremenu bili svjedoci i nositelji nade te je pozvao vjernike da se utječu njihovu zagovoru i nasljeduju njihov primjer. Svoju homiliju zaključio je povjerom svih nakana Gospi Voćinskoj te je poželio vjernicima im Gospodin u godini molitve i priprave za veliki Jubilej usavrši ljubav, učvrsti nadu i vjeru u život vječni.

Nakon pričesti uslijedila je služba pohvala i molbenica Isusovoj Majci tijekom koje su hodočasnici sa zapaljenim svijećama u rukama, dok je procesija s likom Gospe Voćinske prolazila posred njih, upućivali svoje hvale i prozbene zazive. Biskup je zaključio navedenu službu činom povjere hodočasnika Isusovoj Majci. Na svršetku je zahvalio rektoru svetišta, svim svećenicima i drugima koji su pridonijeli organizaciji slavlja, a na osobit način obratio se svim hodočasnicima za njihovo sudjelovanje. „Lijepo bi bilo ostati ovdje u šutnji i prisutnosti ovih svijeća koje nam govore da je Bog u našoj blizini. Svaka upaljena svijeća znak je svjetlosti koju nam Bog šalje po svome Sinu, po svojoj Majci, po svakome od nas. Neki od vas možda imaju možda krvave žuljeve na nogama, neki su došli s krvavim ranama i poteškoćama koje nose na tijelu, drugi možda nose krvave znakove zato što trpe radi svoje vjernosti Bogu, ali nemojte nikada gubiti nadu. Budite svjesni da je s vama Isus Krist, naša nada i njegova Majka koja nas uvijek vraća i vodi k njemu“, poručio je biskup te poželio svima da im Isus Krist bude svjetlo koje ih vodi u svim tamama da ne posustanu u vjeri, ne malakšu u nadi te svoju nadu i vjeru svjedoče ljubavlju. Poželio je svima da ih na povratku njihovim domovima prati zagovor Isusove Majke i nad njima bdije Božji blagoslov. Hodočasnici su ispratili procesiju s likom Gospe Voćinske u baziliku te su obilazeći oko njega prikazali Isusovoj Majci svoje osobne molbe.