Razmišljajući o otajstvu Božića, tj. utjelovljenja Sina Božjega, u svjetlu euharistije te o otajstvu euharistije u svjetlu Božića, sugovornica među ostalim kaže: „Ponizio se do te mjere da je za mjesto svojega rođenja izabrao štalicu. (…) Maleno Dijete je sam Bog. To je Božje otajstvo. U euharistiji čini isto. Daruje se u sakramentu kruha i vina jer čezne da ga ljubimo kao što je on nas ljubio i da budemo jedno s njim.“

Na temelju iskustva s trajnim klanjanjem, Burum dolazi do još jednog vida Božjega rođenja: „Ponekad se dogodi upravo to, da slučajni prolaznik svrati na nekoliko minuta u kapelu i da u tom kratkom susretu doživi presudnu promjenu. Često slušamo svjedočanstva da je upravo na taj način Božja ljubav nekoga dotaknula, da je netko osobno susreo Gospodina… (…) Toga se trenutka Bog rađa u ljudskom srcu. To je osobni Božić svakoga tko osobno i dubinski povjeruje.“

Govoreći o božićnome Djetetu kao svjetlu koje prosvjetljuje sve ljudske noći, sugovornica se osvrnula i na godine širenja Trajnog euharistijskog klanjanja po Hrvatskoj. „Presudan trenutak za to širenje dogodio se odmah nakon otvaranja kapele u Dubrovniku (2019. godine). Tada me je obuzeo, rekla bih, sveti nemir da trajno klanjanje treba uspostaviti u Vukovaru, gradu koji je na poseban način proživio ljudsku noć i kojemu je na poseban način potrebno Božje svjetlo i toplina“, rekla je koordinatorica.

Razgovor je završila riječima: „Isus je prijatelj. On ne pravi razlike i ne postavlja granice. Ne ljubi manje ili više prema ljudskim mjerilima, kvalifikacijama ili društvenom statusu. Ne traži dokazivanja. On jednostavno ljubi svakoga čovjeka, bez razlike. Za sve se rodio, za sve je umro, za sve je tu u euharistiji. I čeka da mu svi ljudi dođu. Zato uistinu u punom smislu možemo reći: Sretan i blagoslovljen Božić – svima! I jedni druge poticati: ‘Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin’.“