1. Sinoć smo u dvorani sv. Ivana Pavla II. sudjelovali na predstavljanju zbornika u čast kard. Vinka Puljića povodom godišnjicâ rođenja, ređenja, posvećenja i imenovanja kardinalom. Danas, evo, u ovoj prvostolnici, uz katedru Vrhbosanskog nadbiskupa, slavili smo zahvalno euharistijsko slavlje. Tu je i sveti Ivan Pavao II., 12. travnja 1997. godine, zahvalio Gospodinu „iz dubine svoje duše što je dopustio da se ostvari to hodočašće koje je dugo vremena želio i iščekivao“. U „mučeničkom gradu“ (kako je nazvao Sarajevo) izrekao je pohvalu svima koji su posred patnji i svakovrsnih opasnosti revno radili da se otvori put miru. Posebice je zahvalio kard. Vinku, biskupima, svećenicima i Bogu posvećenim osobama što su ostali sa svojim vjernicima, te tim činom „ispisali divne stranice pravoga junaštva koje se ne može zaboraviti“.

Poznato je da je Papa Wojtyla žarko želio 1994. godine uz Zagreb posjetiti Beograd i Sarajevo. Iz Beograda je stiglo šturo priopćenje kako „još nisu sazrele okolnosti“ za takav pohod. Iz Sarajeva, koje je bilo u okruženju jugoslavenske vojske i srpskih paravojnih snaga, ured međunarodnih snaga javio je da „nisu u mogućnosti pružiti sigurnost tako visokom gostu“. Papa je to teško prihvatio, posebice odbijenicu iz Sarajeva, jer je htio pružiti podršku ugroženom pučanstvu opkoljenoga grada i odavde još jednom pozvati odgovorne neka „zaustave ruku koja ubija“. Nije se pomirio s „odbijenicom“ međunarodnih snaga, pa je to pretvorio u nezaboravnu darovnicu. Koju? Na uskraćeni dolazak napaćenom puku u glavni grad BiH, Ivan Pavao II. dao je osobiti „mirotvoran odgovor“ u dva navrata s porukom koja i danas odjekuje.

a. Prvo, u svom ljetnikovcu u Castel Gandolfu, služio je misu na hrvatskom jeziku i održao homiliju koju je imao izreći u glavnom gradu BiH, na Malu Gospu 1994. godine. To je dan kada vrhbosanski nadbiskup Vinko obilježava svoj rođendan. U homiliji obratio se žiteljima BiH, te uputio podršku i srdačan pozdrav nadbiskupu Vinku, biskupima, kleru BiH, vjernicima laicima i svim ljudima dobre volje. Izrekao je potresnu molitvu nebeskom Otcu i uputio najdirljiviji vapaj koji je ikada uputio neki papa: „Oče naš, koji jesi na nebesima…Ja, biskup Rima i prvi papa Slaven, padam na koljena i vapijem k Tebi: Od kuge, glada i rata, oslobodi nas Gospodine“. Stanovnicima Sarajeva i svim žiteljima BiH uputio je nezaboravne i utješne riječi: „S vama smo i bit ćemo sve više s Vama“.

b. Drugo, pedesetak dana nakon toga objavio je odluku koja je obradovala sve stanovnike BiH, a na osobit način katolike i napaćene žitelje Sarajeva. Ubrojio je vrhbosanskog nadbiskupa među svoje bliže suradnike i zaogrnuo ga kardinalskim grimizom. Tim je odaslao neverbalnu poruku: „Kad već ne mogu doći k vama (zbog sigurnosnih i inih razloga), evo, postavit ću i ostaviti među vama kardinala Vinka da mene zastupa i govori u moje ime“. Kad je tu odluku objavio tadašnji nuncij u BiH, mons. Francesco Monterisi na Svi Svete 1994., u katedrali se prolomio pljesak koji je dugo trajao. Taj dugi aplauz bio je izraz radosne zahvalnosti sarajevskoga puka rimskom Prvosvećeniku koji je ovim činom pokazao da je blizu svima koji trpe ratne nevolje. Bio je to govor srdaca s dviju obala, Miljacke i Tibera, koji se i na daljinu čuju i razumiju, poštuju i vole. Tom gestom sveti Ivan Pavao II. pokazao je da želi neka kardinal Vinko bude njegov glas u tom „europskom Jeruzalemu“ i diljem Bosne i Hercegovine.

2. Sinoćnjom akademijom i današnjim euharistijskim slavljem zahvaljujemo Bogu za dar vjere i svetih sakramenata, za dar njegove Crkve i onih koji u njoj služe, za dar „crkve u malom“ kako obično nazivamo naše obitelji, za dar rodnog mjesta i zemlje u kojoj živimo i svojim radom izgrađujemo. A u sklopu jubileja kardinala Vinka Puljića zahvaljujemo za njega i za njegovo učenje i svjedočenje.

Svjestan kompleksnosti ove države u kojoj „žive četiri razna i zavađena kalendara“ (Ivo Andrić) Kardinal se „nije osjećao mjerodavnim i pozvanim davati strateška rješenja“. Ali, „rado je sudjelovao u svim razgovorima i premišljanjima, jer voli ovu zemlju i veseli se njezinu napretku u izgradnji mira i prosperiteta..“ I neumorno je ponavljao da „strategija Crkve nije od ovoga svijeta, već misijska i karitativna. A njezin put je „put čovjeka, pri čemu valja jačati bratstvo i izgarati za ovu dragu nam Vrhbosansku Crkvu koja će biti snažna samo ako ide putem križa, živi iz vjere u uskrsnuloga Krista, te izgrađuje slogu i zajedništvo“.

Dok spominjemo 75. obljetnicu rođenja, zlatni misnički jubilej, te tridesetu obljetnicu biskupskog posvećenja, harno zahvaljujemo Bogu na svemu što je kardinal Vinko učinio u nesebičnom služenju Bogu, Crkvi i narodu. U izraze čestitanja i zahvalnosti pridružujemo i srebrnu obljetnicu imenovanja kardinalom Svete Rimske Crkve.

Stoga, u ime svih Puljića s juga i sjevera (Vlahića, Zekanovića, Vidića, Ilića i Gaštanovića), u ime biskupa ordinarija i umirovljenih HBK kojoj trenutno predsjedam, u ime svećenika Zadarske nadbiskupije u kojoj ste devet punih godina djelovali u odgoju, te u svoje ime, punim srcem i s radošću kličem: Neka je sretno i blagoslovljeno, uzoriti gospodine kardinale. Vivat, crescat et floreat, eminentissime Domine!