Don Robert se na početku homilije osvrnuo na naviješteno Evanđelje o svjedočenju apostola o Kristovu prvom ukazanju. Nisu svi apostoli bili na okupu, osim Jude koji je Krista odbacio, isključio se iz zajedništva apostola, nije bilo ni apostola Tome.

„Prva pomisao koja nam može doći u pamet, razmišljajući o svetom Tomi jest čest dodatak njegovu imenu – nevjerni. Nevjeran, jer mu je trebao dokaz da je Krist uskrsnuo. Zapitajmo se je li on jedini takav od svih učenika? Pa zar nisu svi oni u strahu od Židova stajali iza zatvorenih vrata nakon Kristova razapinjanja? Prisjetimo se kako su se gotovo svi razbježali iz Getsemanskog vrta kada je Isus bio uhićen. Sjetimo se Petrove izdaje. Ostao je od njih samo apostol Ivan podno križa. Svi su oni bili u prednosti pred svetim Tomom jer im se Isus ukazao. I Toma je to isto htio, nije imao dovoljno vjere u sebi da povjeruje svjedočanstvu svojih prijatelja. Zato Isus Tomi daje mogućnost da dotakne rane i da u svojoj sumnji, dotičući Kristove rane, uistinu povjeruje u Kristovo uskrsnuće. Kao što nam kaže sveti Grgur Veliki, sveti Toma je jedno vidio a drugo uzvjerovao, vidio je, dakle, čovjeka a priznao Boga. Govoreći: ‚Gospodin moj i Bog moj‘ promatrao je pravog čovjeka i njega je nazvao Bogom kojega nije mogao vidjeti“, rekao je propovjednik.

„Zar mi nekad ne sumnjamo, ali ipak priznajemo da je Krist Bog i to svojom nazočnošću danas osobito pokazujemo?“, upitao je. Dodao je da su također svjesni da Bog preko nekih ljudi osobito djeluje i pod čijim se zagovorom okupljaju osim svetog Tome. „Pred nama je lik i naše blaženice koja je poput apostola, primajući Kristovu riječ u svoje srce i primjenjujući ju u svome životu, svjedočila Krista svakomu čovjeku. Zato nas ohrabruje i prvo čitanje u kojem Pavao ističe da nismo tuđinci ni pridošlice nego smo sugrađani svetih i Božji ukućani. Njemu pripadamo i njegovi smo – pokažimo svojim životom da to želimo i ostati. Zato je potrebno rasti u vjeri i učvršćivati ju da bismo što manje sumnjali a više s Bogom i za Boga živjeli.“

Don Robert poručio je da ih ono što slijedi u Evanđelju treba radovati: ‚Blaženi koji ne vidješe a vjeruju.‘ To se, kao što kaže sveti Grgur, posebice odnosi na nas koji u duhu zadržavamo Onoga kojega ne vidjesmo u tijelu, ali isto tako smo svjesni da, kao što kaže Nikola Jurišić, iako smo dio onih koji ne vidješe, ostanimo dio onih koji vjeruju. Kao što si pozvao Tomu da dotakne tvoje rane, one na rukama, nogama i na boku, tako ti dotakni moje rane da ozdravljam od svoje nevjere. I kao što čitamo u jednoj situaciji iz Isusova života i mi uzviknimo: ‚Vjerujemo, pomozi našoj nevjeri.‘ Postanimo oni blaženi koji ne vide a vjeruju i tražimo osobni susret sa Uskrslim jer jedino u takvom susretu poput Tome možemo uskliknuti: ‚Gospodin moj i Bog moj!‘“, istaknuo je.

Misa je završila procesijom s blaženičinim moćima u svetište i blagoslovom, te osobnim čašćenjem moći.

Suslavili su župnik Župe sv. Ivana Krstitelja u Županji vlč. Robert Jugović, župnik Župe Svih svetih u Blatu don Željko Kovačević i župni vikar don Mišo Pecotić.

Pjevanje su predvodili članovi dječjih zborova iz Pupnata, Žrnova i Račišća.

Prije mise radosna otajstva krunice predmolila su djeca iz Pupnata, Žrnova i Račišća,

Polaznici Osnovne glazbene škole „Blato“ su nakon mise u samostanskom dvorištu održali koncert s izvedbama na klarinetu, flauti, klaviru i trubi, uz sudjelovanje klape „Rećina“ koja je izvela pjesme „Milost“, „Oj slaviću“, „Jeste li čuli novo“ i „Milosrdna Majko“. Između izvedbi čitane su kratke misli vezane uz  bl. Mariju Propetoga.