Misnim slavljem predsjedao je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Jozo Grbeš, u zajedništvu s kustodom Hrvatske franjevačke kustodije fra Nikolom Pašalićem, kustodijskim vikarom fra Mirom Grubišićem i ostalim franjevcima. Prije početka mise okupljene je pozdravio župnik fra Antonio Musa, koji je potom pozvao provincijala fra Jozu da otkrije i blagoslovi spomen-ploču postavljenu u crkvi sv. Jeronima u povodu obljetnice. Na ploči stoji zapisano: „U zahvalno sjećanje na naše hrvatske franjevce i njihovo služenje Hrvatskoj župi sv. Jeronima.“

U propovijedi se fra Jozo osvrnuo na, kako je rekao, putovanje koje traje dulje od jednoga stoljeća. Prvi hrvatski franjevci stigli su u Sjedinjene Američke Države već početkom 20. stoljeća. Jedno su vrijeme djelovali u zajedništvu sa slovačkom i slovenskom braćom, a od 1926. samostalno djeluju kao Hrvatska franjevačka kustodija Svete Obitelji, koja od 1931. formalno-pravno i životno pripada Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji. Govoreći o proteklome stoljeću, provincijal je istaknuo duboku povezanost domovine i iseljeništva te žrtvu brojnih fratara koji su duh sv. Franje utjelovili u hrvatski sjevernoamerički kontekst. Povijest franjevačke prisutnosti na ovom kontinentu bila je neraskidivo povezana s poviješću hrvatskoga naroda, njegovim ratovima, režimima, patnjama, odlascima, neizvjesnostima i nadama.

„Kada se u domovini nije smjelo govoriti nego šaptati, našoj braći riječ je bila misija: govorna, tiskana, duhovna, slobodna. Kada se u domovini sloboda samo sanjala, mi smo se zbog slobode i za slobodu zauzimali“, istaknuo je fra Jozo. Polazeći od biblijskih čitanja, podsjetio je kako stogodišnja povijest Kustodije nije samo povijest ustanova, župa i događaja, nego prije svega povijest ljudskih života darovanih za ono što ostaje. Generacije hrvatskih franjevaca na ovom kontinentu darivale su svoje živote kako bi čovjeka čuvale od praznine i uvijek ga iznova vraćale Gospodinu, dodao je. „Stotinu godina može izgledati kao kap u moru, ali isto tako može biti kao more bezbrojnih kapi koje čine divan život“, naglasio je provincijal.

Na završetku propovijedi provincijal je naglasio vrijednost života koji se daruje drugima. „Svaki život koji nadahnjuje druge da budu bolji jest dobar život“, poručio je, podsjetivši da je svaka franjevačka misija u konačnici usmjerena prema čovjeku, čovjeku stvorenom na sliku Božju. „Naš poziv nije samo doći u nebo, nego nebo donijeti ovdje“, zaključio je fra Jozo, poželjevši da stogodišnjica bude novi poticaj za otkrivanje onoga što je bitno, vječno i dobro.

Na kraju mise prisutnima se obratio kustod fra Nikola Pašalić, istaknuvši djelovanje braće na mnogim područjima pastoralnoga života te njihovu trajnu misiju očuvanja vjere, jezika, kulture i duha hrvatskoga naroda u iseljeništvu. Posebno je naglasio kako ovo slavlje nije završetak jednoga puta, nego početak novoga poglavlja u životu Kustodije. Na samom kraju pročitana je i čestitka generalnog ministra Reda manje braće fra Massima Fusarellija. Na misi su pjevali udruženi zborovi hrvatskih župa iz Chicaga, dok su darove prinijele sestre franjevke koje služe hrvatskim franjevcima u Chicagu već gotovo šezdeset godina.

Nakon mise uslijedila je slavljenička večera u župnoj dvorani sv. Jeronima. Tijekom večere okupljenima su se obratili generalna konzulica Republike Hrvatske u Chicagu Sanja Laković te državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, istaknuvši predani rad hrvatskih franjevaca, njihov veliki doprinos očuvanju vjere i identiteta hrvatskoga naroda u iseljeništvu, ali i njihovu trajnu povezanost s domovinom i zauzetost za hrvatski narod, objavljeno je na mrežnoj stranici Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, a prenosi KTA.