Crkva i Svetište Gospe Voćinske

Nastanak, povijesno i vjersko značenje crkve u Voćinu

Mjesto Voćin nalazi se u sjevernoj Hrvatskoj, između rijeke Save i Drave, smješteno u zemljopisnom središtu Požeške biskupije. Župna crkva Pohoda Blažene Djevice Marije u Voćinu sagrađena je u 15. stoljeću u kasno-gotičkom stilu. Za vrijeme 150-godišnje osmanlijske vladavine u Slavoniji tijekom 16. i 17. stoljeća crkva je bila zapuštena, a zatim obnovljena postaje svetištem u kojem Marijin lik privlači mnoštvo vjernika iz Hrvatske i dijela Madžarske, napose 21. kolovoza kada se slavi blagdan Gospe Voćinske. Tijekom Drugog svjetskog rata crkva je ostala bez krova, a komunističke vlasti nakon rata nisu dopustile njezinu obnovu sve do 60-tih godina prošlog stoljeća te su se župna okupljanja odvijala u jednoj gospodarskoj zgradi preuređenoj za bogoslužje, kao i hodočašća vjernika koja se unatoč zabranama nisu zaustavila. Zauzimanjem tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera, crkva je uređena i postala središte župnog života i sve brojnijih hodočašća. U ratu 1991. ponovno je bila teško oštećena, ali vjernička privrženost Gospi Voćinskoj učinila je da su se hodočašća nastavila i dobila na snazi jer su vjernici svjedočili da je po Marijinoj prisutnosti u tom svetištu duh jači od svakog razaranja i pobjeđuje mržnju.

Osnutkom Požeške biskupije 1997. godine Svetište je proglašeno biskupijskim, a crkva je na temelju sačuvane dokumentacije u suradnji s Arhitektonskim fakultetom u Zagrebu obnovljena u svom izvornom obliku i uređena u skladu s propisima liturgijske obnove II. vatikanskog sabora te je opremljena za župne potrebe kao i za hodočasničke pobožnosti. Svetište Gospe Voćinske duhovno je središte Požeške biskupije, mjesto koje okuplja najveći broj hodočasnika u sjevernom dijelu Hrvatske između Bosne i Hercegovine i Madžarske te Srbije, ono zrači posebnom duhovnom snagom i ovdje hodočasnici po Marijinom zagovoru nalaze pomoć u životnim teškoćama i duhovni mir.

Unutrašnje uređenje crkve

Nakon rekonstrukcije, unutrašnjost crkve uređena je u skladu s liturgijskim smjernicama Drugog vatikanskog sabora te urešena suvremenim umjetničkim djelima. Glavna ulazna vrata izradio je akademski kipar Hrvoje Ljubić. S vanjske je strane u bronci prikazana povijest Voćina, župne crkve i svetišta, a s unutrašnje strane četiri otajstva krunice izrađena su u bakru.

Prozore crkve (vitraže) oslikao je akademski slikar Josip Biffel, a na njima su svojim grbovima naznačeni i gradovi darovatelji za svaki pojedini prozor. Glavni prozor u svetištu prikazuje naslovnika crkve „Pohod Blažene Djevice Marije“, lijevi prozor „Navještenje Marijino“, prvi desni prozor „Isusovo rođenje“, drugi desni prozor „Isusov bijeg u Egipat“, treći desni prozor „Isusovo prikazanje u hramu“, a četvrti desni prozor „Čudo u Kani Galilejskoj“. U prvoj kapeli s desne strane, na jednom je prozoru „Raspeće Isusovo“, a na drugome „Emaus“. Veliki prozor polukružnoga nadvoja u srednjoj kapeli prikazuje sv. Lovru, zaštitnika Požeške biskupije, dok veliki prozor u trećoj kapeli prikazuje lik bl. Alojzija Stepinca.

Odmah po ulazu s lijeve strane smještena je ispovjedaonica. U sredini zida iznad pjevališta uzdiže se okrugla oslikana rozeta čiji oslikani plamen označuje Duha Svetoga. U lađi crkve smještena su sjedala za vjernike. Središnje mjesto u svetišnom prostoru crkve zauzima kameni oltar, u čijoj se pozadini uzdiže monumentalni drveni križ koji je izradio akademski kipar Šime Vulas. Ispred križa u svetištu, na rešetkastoj pozadini, nalazi se – u vrijeme velikih hodočašća – slika Gospe Voćinske iz 18. stoljeća. Povezana s križem, ona svjedoči da nam je Isus u času svoje smrti darovao Mariju za Majku riječima: „Evo ti Majke“.

Snažna poveznica s križem, uz oltar, je i ambon koji podsjeća na otvorenu knjigu te visoke brončane svijeće oko križa, oko slike i oltara, također u izvedbi akademika Vulasa. Sve se to uklapa u gotičku arhitekturu kao svojevrsni kontrapunkt i tvori skladno jedinstvo i mistično ozračje sakralnoga prostora. U svetišnom prostoru pored oltara i ambona, nalazi se i sjedište za predsjedatelja slavlja. Uz središnji oltarni prostor s lijeve i desne strane smještena su sjedala za prezbitere suslavitelje, dok su u apsidi sjedala za druge službenike oltara.

Uz glavnu lađu nalaze se tri kapele. Prva i najveća kapela na desnoj, južnoj strani crkve u smjeru svetišta, posvećena je Gospi Voćinskoj. U njoj je, u vrijeme kad se ne održavaju hodočašća, na brončanoj gotičkoj rešetkastoj pozadini, koju je izradio akademski kipar Mladen Mikulin, izložena slika Gospe Voćinske. U gornjem dijelu apside Gospine kapele nalazi se mali okrugli oslikani prozor (rozeta) ispod kojega se spušta triptih izrađen u tehnici mozaika sa scenama iz Isusova života, a prema predlošku hrvatskog slikara Ive Dulčića. Triptih tvori teološki okvir štovanja Isusove Majke, podcrtava kristološku dimenziju Marijine suradničke uloge u djelu spasenja te uvodi njezine štovatelje u središnja otajstva ljudskoga otkupljenja. Mozaik i oslikani prozori stvaraju ozračje sabranosti za osobnu i zajedničku molitvu Gospi Voćinskoj.

U drugoj, manjoj kapeli Presvetoga Sakramenta središnje mjesto zauzima tabernakul čija je brončana vrata izradio akademski kipar Josip Poljan. Iznad tabernakula na oslikanom se prozoru uzdiže lik sv. Lovre, đakona i mučenika, zaštitnika Požeške biskupije, a lijevi i desni zid urešeni su mozaicima Ive Dulčića i Ljube Ivančića. U trećoj kapeli nalazi se krstionica. Zidovi kapele urešeni su mozaicima, a kapelom dominira veliki oslikani prozor s likom bl. Alojzija Stepinca.

Na zidovima crkve skladno su raspoređene postaje Križnog puta, koje je izradio slikar Vasilije Jordan.

Iznad prostrane sakristije uzdiže se zvonik s četiri dobro ugođena zvona.

Prostor Svetišta oko crkve

S desne strane nedaleko od ulaza u crkvu smješten je Memorijal voćinskim žrtvama nazvan „U Marijinu naručju“ koji je u bronci izradio akademski kipar Josip Poljan. Spomenik ikonografski podsjeća na Pietà – Majku koja u naručju drži mrtvog Sina. Spomeničkoj kompoziciji je dodan i učenik Ivan kojemu je Isus s križa riječima „Evo ti Majke“ povjerio Blaženu Djevicu Mariju. Promatrač u Sinu na Majčinu krilu može prepoznati svaku voćinsku žrtvu i vjernički je povjeriti Majci Božjoj i njezinu Sinu Isusu Kristu.

Uokolo crkve proteže se prostrani liturgijski prostor na otvorenom s vanjskim oltarom na kojem se slavi sveta misa na hodočašćima s nekoliko desetaka tisuća vjernika. Na određenom mjestu pod otvorenim nebom organizira se slavlje sakramenta pomirenja, kada je na raspolaganju više od dvadeset svećenika za osobnu ispovijed vjernika. Među ostalim pučkim pobožnostima koje se odvijaju na otvorenom prostoru je i vjernicima vrlo draga služba svjetla, pohvala i molbenica Gospi Voćinskoj.

Hodočasnička slavlja u Voćinu

Vjernici iz Slavonije i drugih dijelova Hrvatske pojedinačno ili u skupinama hodočaste Voćinskoj Gospi tijekom cijele godine. Redovito biskupijsko hodočašće osnovnoškolske djece održava se prve subote u mjesecu svibnju. Ovo najbrojnije dječje hodočašće u Hrvatskoj okupi nekoliko tisuća učenika osnovne škole, među kojima i ministrante iz cijele Biskupije.

Požeška biskupija Gospi Voćinskoj hodočasti organizirano iz dva svoja dijela te svaki puta na slavlju u Voćinu sudjeluje više od 30 tisuća vjernika. Od 1886. godine iz grada Požege, današnjeg sjedišta biskupije, 20. kolovoza polazi procesija brojnih hodočasnika pješaka da bi 21. kolovoza sudjelovala na marijanskom slavlju u Voćinu. Iz slavonsko-podravskog dijela Biskupije uzduž madžarske granice brojni vjernici hodočaste u Voćin na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, 8. rujna, među kojima su mnogi pješaci. Od ostalih okupljanja treba istaknuti: hodočašće katoličkih gimnazijalaca i drugih srednjoškolaca Požeške biskupije drugog petka u svibnju); hodočašće starijih i bolesnih osoba Požeške biskupije, 7. lipnja, godišnjica kada je papa Ivan Pavao II., utemeljitelj Požeške biskupije okrunio lik Gospe Voćinske tijekom njegova trećega pastoralnog pohoda Hrvatskoj 2003. godine; hodočašće zdravstvenih djelatnika Požeške biskupije, 22. lipnja; hodočašće obitelji s brojnom djecom na svetkovinu Marijina uznesenja na nebo, 15. kolovoza, te hodočašće hrvatskih branitelja, vojske i policije, 13. prosinca. Uz slavu i čast, koja se uvijek i najprije iskazuje Trojedinom Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetom, voćinski hodočasnici stoljećima su iskazivali svoju odanost i privrženost Isusovoj Majci, Gospi Voćinskoj.

Na svim hodočašćima neizostavni dio duhovnog programa je pokorničko bogoslužje s osobnom ispovijedi, kojoj hodočasnici pristupaju u velikom broju. Vrhunac pak hodočašća je središnje euharistijsko slavlje koje se pomno priprema da u njima Blažena Djevica Marija bude čašćena u skladu s katoličkom vjerom potvrđenom na Drugom vatikanskom saboru i da dođe do izražaja uzvišenost svete liturgije. Nakon euharistijskih slavlja na biskupijskim hodočašćima u Voćinu koja se odvijaju u večernjim satima slijedi upečatljiva procesija s Gospinim likom sa službom hvale i molbi Isusovoj Majci, a vjernici joj kliču pjevajući s upaljenim svijećama u rukama.